urbari

urbari, popisi prihoda i prava zemljišnih gospoštija te podaničkih podavanja, obveza i službi. Nastajali su radi lakšeg upravljanja gospoštijama i dokazivanja njihovih prava, a vođeni su u njemačko-austr. zemljama od sr. vijeka do oslobođenja od zemljišnih nameta 1848. Naziv potječe od srednjovisokoga njemačkog urbëran, erbëran, što znači donositi, davati prihod. Urbar tako znači zemlju koja donosi prihod, a urbar buoch knjigu u kojoj je takva zemlja, odnosno renta, upisana. Više je vrsta urbara: 1. temeljni ili glavni; 2. reformirani ili obnovljeni (nastali u doba nadvojvode Maksimilijana potkraj XV. i poč. XVI.st. te nadvojvode Karla u drugoj pol. XVI.st.); 3. priručni; 4. rektificirani (nastali u doba reformi carice Marije Terezije u drugoj pol. XVIII.st.); 5. štift registri (od sredine XVIII.st.), urbari u kojima su osim naturalnih i novčanih obveza podanika upisane i njihove porezne obveze. Najstariji u. (do XV.st.) jednostavni su popisi posjeda i zemljišne rente; oni nastali u XVI–XVIII.st. opširni su i precizni popisi podavanja i nameta podanika, prava gospoštija i poreza, dok mlađi u. sadrže zapise u kojima se tek brojčano navode carsko-kraljevska podavanja, podavanja gospoštija, malih prava i rabota. Popise podavanja i podaničkih službi sadrže i razni urbarijalni zapisi, kao što su registri desetina (žita, vina, mladih životinja), registri rabota i vinogradarskoga prava. Podaničke obveze navodile su se po pojedinim organizacijskim jedinicama gospoštija (župama, uredima) ili naseljima, a osim svakog podanika upisivana je veličina njegova posjeda te popis podavanja i službi gospoštiji. Ponekad su oni navođeni za cijelo naselje ili upravnu jedinicu, a na takav su način sastavljeni u. Pazinske knežije. Raspodjelu podavanja na svakog pojedinog podanika unutar naselja u ovom je slučaju obavljao seoski poglavar – župan. U Istri je sačuvano razmjerno malo urbara, posebice nedostaju oni iz doba grofova Goričkih. Najviše je sačuvanih urbara za Pazinsku knežiju i gospoštiju Lupoglav, a najstariji je među njima urbar Pazinske knežije iz 1498. Iako je vođenje urbara karakteristično za njemačko--austr. zemlje, sačuvano je i nekoliko urbara izrađenih za mlet. posjede u Istri. Najstariji među njima popis je urbarijalnih obveza Rašporske gospoštije iz 1394. U. su značajan izvor za gospodarsku povijest, za proučavanje agrarne strukture, vrsta i oblika podaničkih podavanja i nameta, strukture seljačkih posjeda, vrsta stoke, usjeva, mjera, dohodaka zemljišnih gospoštija. Posredno u urbarima pronalazimo podatke o načinima obrađivanja zemlje, seljačkoj trgovini, seljačkoj samoupravi, kolonizaciji, a mnogi sadrže i pravne naputke te objašnjenja lokalnih mjera.

LIT.: D. Klen (urednik), Statuti, urbari, notari, Katalog izložbe, 1968; E. Umek, Reformirani urbarji deželnoknežjih gospostev na Kranjskem, Zgodovinski časopis, Ljubljana 1982, 36, 4.

D. Juričić Čargo