Venecija (Mletci)

Venecija (Mletci), grad i luka u tal. pokrajini Veneto, smješten u istoimenoj laguni, 5km od kopna, na sjeverozap. obali Jadranskog mora (308717st., 1992). Nalazi se na 118 otočića, odvojenih mnogobrojnim kanalima i međusobno spojenih s više od 400 mostova. Istoimena se općina (457km²) prostire na većem dijelu lagune, a obuhvaća bliže otoke Giudecca, San Giorgio Maggiore, San Michele i udaljenije otoke Murano, Burano, Lido, Malamocco i Pellestrinu, te širi kopneni dio (Mestre i Margheru, u kojima živi veći dio stanovništva). Laguna je sačuvana od nasipavanja skretanjem riječnih tokova (Brenta, Sile, Piave), ali su otoci ugroženi stalnim podizanjem razine mora, odnosno slijeganjem morskog dna, tako da su povremene poplave za plime (aqua alta) sve češće. Poremećaj je eskalirao zbog sve većeg iskorištavanja podzemnih voda, sve većeg prometa brodova i poremećene biološke ravnoteže u laguni. U tijeku je ostvarenje projekta izgradnje velikih brana koje će za visoka vodostaja zatvoriti lagunu od Jadranskog mora (Progetto Mosè). Pov. jezgra izgrađena je na gustom sustavu otoka koji su prošireni nasipavanjem i zabijanjem debelih drvenih balvana u mekano, glinovito tlo. Najvažniji kanal i gl. prometnica je Canal Grande duž kojega su smještene reprezentativne palače. Pov. jezgra spojena je 1846. s kopnom 3,6km dugim nasipom na kojemu su želj. pruga i cesta. Gradske gospodarske aktivnosti jasno su odvojene: industrija je koncentrirana u Margheri i Mestrama (teretna luka, kemijska industrija, rafinerija, metalurgija); u depopuliranoj pov. jezgri (oko 50000st.) prevladavaju tercijarne djelatnosti, najviše administrativne i turističke; obrtnička je djelatnost (industrija stakla, suveniri i sl.) usko vezana uz priljev gostiju, kojih godišnje ima približno 3 milijuna. V. je osim toga obrazovno i sveučilišno središte (dva sveučilišta: Università Ca’ Foscari, Università Istituto Universitario Architettura Venezia), ima dvadesetak muzeja, (najvažniji Museo Archeologico, Museo Civico Correr), desetak knjižnica i arhiva (Archivio di Stato, Archivio Storico delle Arti Contemporanee della Biennale, Biblioteca Nazionale Marciana, Biblioteca Correr d’Arte e Storia Veneziana, Biblioteca della Fondazione Cini) i kult. središte s mnogobrojnim ustanovama i priredbama (Biennale d’Arte, Festival Internazionale musicale e di prosa, Premio letterario Campiello i Mostra del Cinema).

Grad je počeo nastajati oko VI.st., kada su se izbjeglice iz sjeveroist. Italije počele sklanjati na sigurnije otočiće. Naselje se politički počelo osamostaljivati u VII.st., a Venetia je od IX.st. počela jačati i širiti se na susjedne krajeve, ponajprije duž ist. Jadrana. Povijest Venecije povijest je → Mletačke Republike koja je do kraja XV.st. dosegnula najveće područje prostiranja: od Bergama i Brescie u zaleđu (Terraferma) do većeg dijela Istre, obale Dalmacije, enklava u Albaniji i Grčkoj (Drač, Krf, Navplion, Kreta i dr.), te trg. postaja na Levantu (Cipar, Bejrut, Aleksandrija i dr.). Pov. jezgra Venecije gotovo je potpuno sačuvala izgled i duh stoljeća najvećega uspona grada. Samo je dio grada oko željezničkog i autobusnog kolodvora i putničke luke izgrađen, odn. moderniziran, u XIX. i XX.st. Organizacijski i povijesno, podijeljena je u šest dijelova (šestine, Sestieri): San Marco, Dorsoduro, San Polo, Santa Croce, Castello, Cannareggio. Središte je grada oko Trga sv. Marka, katedrale sv. Marka i Duždeve palače (1309–1442), a gl. kopnena poveznica s ulazom u grad ide preko mosta Rialto (1588), najvećeg mosta preko Canal Grandea, u čijoj su blizini palače Ca’ d’Oro (1421–40), Ca’ Foscari (XV.st.), Ca’ da Mosto (XII–XIII.st.), ali i mnoge druge (Palazzo Grassi, Palazzo Grimani, Palazzo Labia, Palazzo Loredan, Palazzo Manin, Palazzo Rezzonico). Riva degli Schiavoni pokraj sv. Marka bila je staro pristanište za brodove s istočnojadranske obale. Istočnije od njega su Castello, koji je bio naseljen pretežito radnicima, i obližnji Cannareggio, jer je u blizini bio Arsenal (XII–XV.st.), središte mlet. pom. snage. Vrlo velik broj crkava odražava gustoću naseljenosti u srednjem i ranome novom vijeku, a mnoge su od njih monumentalne: S. Marco (XI–XV.st.), S. Giorgio Maggiore (X.st.), S. Giovanni e Paolo (1246–1430), S. Maria Gloriosa dei Frari (1443), Chiesa del Redentore (1577–92), S. Maria della Salute (1631–81), Chiesa dei Gesuiti (obnovljena 1715–30), S. Stae (XVIII.st.). Brojne su bratovštine, od kojih su najvažnije Scuola Grande di S. Rocco (1515–49), Scuola Grande di San Marco, Scuola Grande dei Carmini (XVII.st.), S. Giorgio degli Schiavoni (XVI.st.).

Mnogi mlet. kulturno-pov. spomenici ili njihovi dijelovi sagrađeni su od istar. kamena ili kamenih blokova donesenih iz istar. gradova. Među najznačajnijima su crkva S. Maria della Salute, Duždeva palača i Biblioteca Marciana. V. je više stotina godina bila polit. središtem velikoga dijela zap. Istre, a te su veze između zapadnoistar. mjesta i Venecije bile gotovo svakodnevne. Na mlet. su se tržnicama prodavali istar. prehr. proizvodi, napose ulje, vino, sir, meso, slana riba, voće i povrće, loživo drvo, živa stoka, kože i dr. Mnogi su Istrani odlazili u metropolu ili njezinu Terrafermu zbog novčarskih i trgovačkih poslova, sudskih parničenja, rjeđe na studij ili specijalizaciju u nekim zanimanjima.

LIT.: G. Tassini, Curiosità veneziane, Venezia 1970; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI–XVIII. stoljeće), Pula 1995; L. Čoralić, U gradu Svetoga Marka, Zagreb 2001; ista, Hrvati u procesima mletačke inkvizicije, Zagreb 2001; ista, Hrvatski tragovi u Mletcima, Zagreb 2002.

S. Bertoša