Veprinac

Veprinac, naselje na uzvišenju iznad Opatije (45°20′N; 14°17′E; 519m nadm. vis.); 853st. (2001), grad Opatija, Primorsko--goranska županija. Središte je niza okolnih zaselaka (Tumpići, Zatka, Vas, Zagrad, Travičići). Nalazi se kraj stare ceste Kastav–Učka–Pazin i nove ceste Matulji–Tunel Učka. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom, ali i tercijarnim djelatnostima u susjednim naseljima (Opatija, Lovran, Matulji). Prvi se put spominje 1374. u oporuci Huga Devinskoga. Od XV. st. vezan je upravno i posjedovno s Kastvom i Mošćenicama (Kastavska gospoštija). U Veprincu je 1507. glagoljicom napisan → Veprinački statut. Veprinac je bio gradina i zbjeg u slučaju opasnosti. Od nekadašnjih gradskih utvrda preostali su dijelovi gradskog zida s vratima na tri otvora u sklopu zgrade komuna. Ispred gradskih vrata nalazi se loža i barokizirana, izvorno got. crkvica sv. Ane (1442), u kojoj se nalaze ostatci baroknih zidnih slika. Na najvišoj točki u naselju nalazi se trobrodna župna crkva sv. Marka s odvojenim zvonikom. Izvorno srednjovjekovna, potpuno je barokizirana. Ima renesansno-barokne drvene rezbarene korske klupe rustične izrade. Nad gl. oltarom nalazi se zidna slika koja imitira tada popularne oleografije Posljednje večere Leonarda da Vincija. Južno od Veprinca nalazi se barokna kapelica sv. Jelene.

LIT.: R. Strohal, Veprinac u XIV. vijeku, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 27; Zagreb 1929; B. Fučić, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982; A. Horvat, R. Matejčić, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982.

Ž. Bistrović