Veprinački statut (Zakon veprinački iz 1507)

Veprinački statut (Zakon veprinački iz 1507), osnovni pravni dokument srednjovj. veprinačke općine. Od druge pol. XII. do kraja XV. st. općina je bila dio kvarnerskog imanja, zajedno s Rijekom, Kastvom, Lovranom, Mošćenicama i Brsečom. Nakon toga do 1773. s kaštelom Mošćenice i gradom Kastvom čini Kastavsku gospoštiju ili kapetaniju (njem. Herrschaft Khestau, tal. Signoria ili Capetanato di Castua). Sačuvani statut druga je redakcija pravno--pov. spomenika veprinačkoga kaštela komune, prvotno zapisanog u vrijeme feud. gospodara von Walsee (→ Walsee-Enns), koji su na razmeđu između XIV. i XV. st. naslijedili gospodu Devinsku i njihovo komunalno uređenje Veprinca. Tu su redakciju potvrdili habsburški nadvojvode, koji su imanje preuzeli nakon 1465. Statut je izvorno bio napisan čak. narječjem hrv. jezika i glagoljicom. Ima samo 43 jezgrovita članka, pa je najkraći srednjovj. statut na hrv. jeziku. Članci su odraz društv. i gosp. odnosa razvijenoga srednjovjekovlja. Potvrđuju komunalnu autonomiju Veprinca (izbor i dužnosti župana, sudaca, maloga vijeća i vijećnika, satnika, plovana), uređuju odnose vrhovnog feudalca i podložnika komune (kmetova) i stranaca (gostiju), zatim dužnosti i podavanja Veprinčana (vinska desetina, mlade životinje i žito), kao i paušalna plaćanja u veprinački komun. Određene su kazne i globe za počinjena nedjela te način raspodjele uplaćenih globa vrhovnom feud. gospodaru, kapetanu, sucima i tužiteljima.

LIT.: F. Rački, Statut veprinački, u: Statuta lingua croatica conscripta IV., Zagreb 1890; O. Mandić, Osnove pravnog uređenja veprinačke općine u XVIII. stoljeću, Rad JAZU, 306, Zagreb 1955.

D. Munić