vijadukti

traži dalje ...

vijadukti (lat. via: put i ducere: voditi), konstrukcije za cestovni ili želj. promet kojima se premošćuju suhe doline, provalije, klanci i dr. prirodne prepreke. Željeznički vijadukti. Prvi u Istri bili su izgrađeni na sjev. rubu poluotoka, na pruzi Hrpelje–Kozina–Trst, koja je puštena u promet 1887. i ukinuta 1959. Na toj je pruzi bilo 7 vijadukata, a djelomično su i danas očuvani. Svi su bili zidani od kamena. Dva su bila duga po 130m i imala po 9 lukova, a prelazili su preko Longere. Na uskotračnoj pruzi Trst–Poreč, puštenoj u promet 1902. i ukinutoj 1935., bilo je 6 vijadukata, koji su većinom očuvani. Najduži vijadukti su Antonci (79,10m) s 5 lukova, i Oprtalj (75,24m) sa 6 lukova. Na budućoj pruzi Jurdani–Novi Lupoglav, planiran je vijadukt Brešca (1200m), najdulji želj. vijadukt u Istri. Cestovni vijadukti. Na relaciji Matulji–Lupoglav izgrađena su tri: Zrinščak (240m), Anđeli (150m) i Vela draga (125m). Izgrađen je i nadvožnjak-vijadukt preko pruge Lupoglav–Raša (380m). Na dionici Istarskoga ipsilona od Lupoglava do Pazina ima 9 vijadukata: Mrzlići (487m), Rebri (127m), Sv. Stjepan (186m), Dajčići (186m), Lovrinčići (189m), Borut (186m), Drazej (434m), Pazin (160m) i Mečari (360m). Najveći je dug 522m i visok 125m, vijadukt Limska draga na zap. kraku Istarskog ipsilona. Najviši stup ima 96m, a najveći je razmak među stupovima 160m. Napravljen je od čelične konstrukcije, koja stoji na 4 armiranobetonska stupa. Vrijedan je oko 9 mil. USD, a pušten je u promet 1991. Između Buja i Nove Vasi izgrađen je vijadukt Vala, dužine 266m. Na autocesti Ljubljana–Kopar na području Istre četiri su vijadukta: Smelavc (210m), Črni kal (1065m), Lama (desna traka 60m, lijeva 75m) i Bivje (555m). Najveći vijadukt Črni kal ima 12 stupova Y izvedbe za dvije trake. Najviši mu je stup visok 87,5m.

J. Orbanić

ilustracija
VIJADUKTI, vijadukt preko Limske drage

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

vijadukti. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/2949>.