Vodice

Vodice, naselje na Ćićariji (45°29′N; 14°3′E; 661m nadm. vis.); 32st. (2001), općina Lanišće. Smještene su na raskrižju cesta Buzet–Obrov i Jelovice–Mune, pa su vrlo važna prometna točka toga dijela Ćićarije. Do kraja XIX.st. glavna gosp. grana bila je stočarstvo, a potom se stanovništvo bavilo proizvodnjom drvenog ugljena (→ krbunice), koji se prodavao u obližnjem Trstu. Hranu je mjesno stanovništvo proizvodilo na širokom plodnom polju. Područje je bilo naseljeno već u neolitiku, a na obližnjim brdima bile su željeznodobne gradine. Tek se u ranom sr. vijeku može govoriti o seoskom naselju, koje se u pisanim vrelima javlja nakon X.st., kad su V. dio tršćanske općine. Naselje je zatim pripadalo akvilejskom patrijarhu, knezovima Goričkim, a 1394. kao dio Rašporske gospoštije došlo je pod vlast Venecije. Stradale su od osmanskih upada potkraj XV.st., a 1523. prešle su u vlast Habsburgovaca, koji su ih povjerili tršćanskom kapetanu Rauberu. Od tada je granica austr. i mlet. područja u tom dijelu Ćićarije išla između Vodica i → Dana. Crkva sv. Martina izgrađena je u XIX.st., a obnovljena 1939. i 1999. Stara crkva istoga titulara nalazi se na groblju poviše sela, a prema mjesnoj tradiciji, na tom je mjestu bilo staro selo. V. su spaljene 10.VIII.1944., kad je cjelokupno zatečeno stanovništvo odvedeno u logore.

LIT.: B. Jakovljević, Iz prošlosti Lanišća, Vodica i Račje Vasi, Buzetski zbornik, 2001, 27.

R.