Volosko

Volosko, staro obalno naselje na obali Kvarnerskoga zaljeva, danas dio urbanizirane Opatije (45°19′N; 14°19′E; broj st. uključen je u grad Opatiju). Smješteno je na obalnoj cesti Opatija–Rijeka, podno čvora suvremene ceste koji razdvaja pravce za Rijeku, Istru i Ljubljanu/Trst. Ima malu ribarsku lučicu. Stanovnici su se u prošlosti bavili ugl. ribarstvom i pomalo poljoprivredom, a danas prevladava turizam. Urbanistički je danas sraslo s 2km jugozapadno udaljenom Opatijom, ali je dobro sačuvana stara jezgra zbijenog ribarskog mediteranskog naselja, koje leži amfiteatralno oko male jedrenjačke luke. Luka, u kojoj pristaju brodovi s gazom do 3m, dobro je zaštićena od sjev. i zap. vjetrova i ima gat za sitnije popravke manjih brodova. Od Voloskog do Lovrana vodi obalna šetnica (tzv. Lungomare) duga 14km. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (Liburni), u rim. doba i u sr. vijeku. Prvi se put spominje 1543., kad je postalo izlazom na more Kastavske gospoštije, odn. → Kastva, do sredine XIX. st. i ukinuća feudalizma. Već gradnjom ceste Rijeka–Poklon–Pazin počeo je nov razvoj naselja i otvaranje širega zaleđa, posebno nakon 1860., kad se odvojilo od Kastva i postalo upravnim i sudskim središtem, te nakon prolaska želj. pruge Rijeka–Ljubljana u blizini. Potkraj XIX. i poč. XX. st. bilo je središte kotara, a izraslo je u polit. i kult. središte hrvatskoga narodnjaštva, s hrv. školom, čitaonicom i posujilnicom. Postalo je najprije pomoračko naselje, a usporedo s razvojem Opatije rubno turist. područje, dio jedinstvene rivijere. Crkvica sv. Roka iz XVI.st. na groblju građena je u kasnogotičkome stilu. Župna crkva sv. Ane pripada baroknom stilskom izrazu, sagrađena je 1708., a ima dva tornja na pročelju. U jednoj od bočnih kapela oltar je kipara Ivana Rendića (1911) i slika sv. Ane → I. Bastiana. Sjeverni rub naselja obilježavaju klasicističke stambene vile kapetana i brodovlasnika. V. je rodno mjesto geofizičara svj. glasa A. Mohorovičića i književnika A. Katalinića Jeretova.

R. Matijašić