Vrčin

traži dalje ...

Vrčin, arheološko nalazište sjeverno od Vodnjana, s ostatcima gradinskoga naselja iz XIII. do XI.st.pr.Kr., elipsoidna oblika (190m×200m) što ga čine prostrani plato i terasa. Naselje je štitio dvostruki obrambeni pojas, ukupne vanjske dužine 650m. Širina zidova bila je 4 do 5m, a sačuvana je visina oko 2 metra. Posebnu zaštitu činili su okomito usađeni šiljati kameni blokovi u dužini od 200m, širine oko 4m. Istraživanja su 1925–29. vodili Bruna Forlati Tamaro i Rafaello Battaglia. Istraženo je područje nekropole, dio unutrašnjeg i vanjskog zida bedema te dio središnjeg platoa i terasa. Pronađena je velika količina keramičkih ulomaka (dijelom se čuvaju u AMI-u) te osteološkog materijala, koji je omogućio prvu antropološku analizu arheol. ostataka u Istri. Nekropolu su činile skupine grobova s pokojnicima položenim u sjedeći položaj i bogatim grobnim prilozima (jantarne perle i nakit od brončane žice). Život je na Vrčinu dokumentiran već u neolitiku.

LIT.: R. Battaglia, I Castellieri della Venezia Giulia, Le meraviglie del passato, Milano 1958; K. Buršić-Matijašić, Gradina Vrčin u okviru brončanog doba Istre, Arheološki vestnik (Ljubljana) 1989, 39–40.

K. Buršić-Matijašić

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Vrčin. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/3026>.