jedrenje

jedrenje, plovidba jedrilicama korištenjem porivne snage vjetra. Sportsko jedrenje može biti rekreativno (krstarenje) i regatno. U Istri je jedrenje uzelo maha nakon II. svj. rata, odn. 1947. Prvu istar. regatu organizirao je 1949. Jedriličarski klub Galeb Rijeka. Postala je tradicionalna, a svake se druge godine u organizaciji smjenjuju pulski klubovi Mornar i Uljanik. Prva regata održana je na relaciji Pula–Brijuni–Pula. Nakon prve regate osnovano je pomorsko-brodarsko društvo Vega sa sjedištem u Vergaroli. Prvi mu je predsjednik bio Giacomo Urbinz, a tajnik Massimo Volgieri. Treća regata, prva koja je imala međunarodni karakter, zbog masovnog trovanja hranom u Kopru održana je na relaciji Pula–Poreč–Kopar–Rovinj–Pula–Mali Lošinj, no nije završena. U Puli su tada djelovali klubovi Vega, sa sjedištem u Vargaroli, i »Uljanik«, a koji je jedrilice vezivao na svom otoku. Postojao je i zatvoreni klub JRM »Joakim Rakovac« za poduku gojenaca. Požar koji je 1953. uništio većinu jedrilica Vege ubrzao je proces fuzije »Joakima Rakovca« i ostatka Vege, formalno dovršen 1955. Novi klub nazvan je Mornar. Uz njega je djelovao Jedriličarski klub Uljanik. Do 1990. iz »Uljanika« su potekli prvi državni reprezentativci, posada Tonko Rasol i Emilio Radolović u klasi Zvijezda. Rasol je u dva mandata bio i savezni selektor i trener reprezentacije te sudionik OI u Tallinu i Los Angelesu i Mediteranskih igara u Splitu i Casablanki. Prvi ovdašnji prvaci Jugoslavije bili su u klasi Kadet Slobodan Vučić i Mojmir Zuban; Marko Zuban prvi je prvak bivše države u klasi Optimist, a Ivica Martinčić u klasi Laser. Od 1990. sportsko jedrenje u Istri koncetrirano je u dvama klubovima: Vega i »Uljanik – plovidba«, dok se u ostalim istar. gradovima uspinje i pada ovisno o entuzijazmu sredina. Tako jedrenje postoji u Umagu, Novigradu, Poreču, Rovinju i Rapcu. Nakon 1990. došlo je do velikih promjena. Mnogi treneri otišli su u Italiju, a oni koji su ostali stvorili su niz jedriličara koji su postigli uspjehe u državi i inozemstvu. Dario Kliba vratio se sa Svjetskog prvenstva u Mariehamnu u Finskoj 1995. s brončanom medaljom (prva medalja za hrv. jedrenje u klasi Optimist). Osvajanje srebrne medalje na Europskom prvenstvu u klasi Laser radial 2002. te brončana medalja na Europskom prvenstvu 2004. u klasi 505 svrstali su ga u najuspješnije istar. jedriličare svih vremena. Niz medalja nastavila je Mateja Petronijević 2001. osvajanjem Prvenstva Europe u klasi Optimist. Filip Matika, najmlađi svjetski prvak, potvrdio je svoju kvalitetu dvostrukim uspjehom, 2002. i 2003., a zajedno s Albertom Zahtilom i Markom Pereša osvojio je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u ekipnom jedrenju 2003. Nakon dvaju četvrtih mjesta u juniorskoj konkurenciji Gea Barbić osvojila je i prvu svoju medalju – brončanu, za hrvatsko seniorsko žensko jedrenje na svjetskim jedriličarskim igrama održanim 2002. u Marseilleu. Da na žensko jedrenje u Istri treba najozbiljnije računati potvrdila je i Tajana Ganić – viceprvakinja Europe u klasi Optimist za 2003. Za istar. jedrenje važna je regata sv. Nikole koja se tradicionalno održava u organizaciji Jedriličarskog kluba Vega. Utemeljena je 1992., a na desetoj po redu bilo je prijavljeno 400 sudionika iz 13 zemalja Europe, što je svrstava u jednu od najuglednijih u ovom dijelu Europe. God. 1998. osnovan je Jedriličarski savez Istarske županije sa sjedištem u Puli, koji sada ima 10 klubova (Istraminerali i »Histria« iz Umaga, Bonaca iz Novigrada, »Poreč« i Horizont iz Poreča, Maestral-Ronhill Rovinj, »Uljanik–plovidba«, Vega i Delfin iz Pule te »Kvarner« iz Rapca.

R. Matteoni