Jelušić, Ernest

Jelušić, Ernest, učitelj, preporoditelj i pjesnik (Kastav, 24.X.1863 – Zagreb 13.III.1910). Poslije osnovne škole u Kastvu i gimnazije u Rijeci, učiteljsku školu završio je u Kopru. Radio je u Lipi (1884–90) i Pazinu (1890–99), gdje je osim rada u školi organizirao kulturno-prosvjetnu djelatnost (čitaonicu, pjevački zbor i tamburaški orkestar). Bio je prvi predsjednik hrvatsko-slov. učiteljskoga društva → Narodna prosvjeta sa sjedištem u Pazinu (1897), a poslije je bio i prvi urednik istoimenoga glasila društva (1906). Nakon umirovljenja radio je kao nadučitelj u Družbinoj školi u Puli. Književnički rad ograničen mu je na prigodne pjesme, koje objavljuje u Narodnoj prosvjeti, Našoj slogi i dr. hrv. preporodnim glasilima. U preporoditeljskoj maniri oblikuje stihove posvećene Istri (Istarske elegije, Istarske legende), pojedincima (npr. Jurju Dobrili, Matku Mandiću, Vinku Rubeši), ali i programatske osnove (U osvit!, Na odlasku, Jeka).

LIT.: M. Strčić, Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća, Pula 1989; B. Jakovljević, Ernest Jelušić, učitelj i pjesnik, Istarska danica, Pazin 1993.

R.