jugo

traži dalje ...

jugo, vlažan i topao vjetar koji puše iz jugoistočnog smjera. Pripada skupini sredozemnih vjetrova iz južnih smjerova (široko ili šilok) koji nastaju od toploga i suhoga tropskog zraka, a prelaskom preko mora obogate se vlagom pa nose oblake i kišu. J. se obično javlja u sklopu ciklonalnih sustava. Češće je u jesenskim i proljetnim mjesecima, a traje nekoliko dana. Puše ravnomjerno, brzinom od 20 do 40 km/h, ali olujno j. može dosegnuti i 100 km/h. Na sjev. Jadranu krajnja je sjev. granica njegova puhanja, ali i tu stvara velike valove koji otežavaju plovidbu. Obično uzrokuje teškoće na niskim obalama sjeveroist. Italije i visok vodostaj u venecijanskoj laguni. Ponekad nosi sitne čestice pijeska iz pustinjskih oluja sjev. Afrike, koje se s kišnim kapima, kao »blatna kiša« ili »krvava kiša«, sliježu i u nas. Anticiklonalno j. puše kad ciklone prolaze sjevernije od naših krajeva, a izobare su na Sredozemlju pravocrtne. Takav vjetar neugodan je za ljude i prirodu, pa se zove »gnjilo jugo«.

R.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

jugo. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/3178>.