Justinijan I.

Justinijan I., biz. car (482–565), vladao od 527. Težio je obnovi rimske vlasti na zap. Sredozemlju. Njegovi su vojskovođe srušili vandalsku (Belizar, 534) i ostrogotsku državu (Belizar i Narzes, 535–555) te zauzeli jugoist. Hispaniju. Ostrogotskoj je državi pripadao i Ilirik, te je tako Istra dospjela pod biz. vlast. Dao je kodificirati rimsko pravo (Corpus iuris civilis), čime je učvrstio pravne temelje javnoga i privatnoga života u svojoj državi. Zakonik je tijekom sr. vijeka u Europi služio kao glavni pravni izvor, stoga je jedan od najvažnijih zakonika u povijesti uopće. Nastojao je uspostaviti vjersko jedinstvo progoneći pripadnike drugih kršć. učenja. Crkvu je u potpunosti podredio svom utjecaju, a vjerskim je naredbama nastupao kao teolog i tumač pravovjernosti. Tako je izazvao i tzv. raskol Triju poglavlja (→ istarski raskol). Štitio je male posjednike priječeći zakonskim mjerama stvaranje veleposjeda. Unatoč svim uspjesima, država je na kraju njegove vladavine bila u velikim gosp. teškoćama jer je preopteretio državnu blagajnu skupim vojnim i gradit. pothvatima. U njegovo je doba započeo i proces kastrizacije u Istri, tj. izgradnje mreže manjih utvrda koje su trebale štititi stanovništvo i prometnice od upada Slavena i dr. naroda.

M. Levak