Boljunšćica ili Boljunčica

Boljunšćica ili Boljunčica, glavni tok u sjeveroist. dijelu središnje Istre, povremena vodotoka duljine oko 20km. Najduži je dotok vode plitkim koritom iz područja Lupoglava, a manji je sa zap. obronaka Učke, koji se spajaju kraj Boljuna u Boljunskome polju. Izvorišni su dijelovi vodotoka na 360 do 930mnadm. vis., a dno je na 24mnadm. vis. u Čepićkome polju, odakle se prekopanim tunelom duljine 4250m odvodi u Plominski zaljev. Na kraju kraće sutjeske kraj Letaja izgrađena je 35m visoka betonska brana radi zaustavljanja bujičnih voda i sprječavanja poplave u Čepićkome polju, pa je ostvarena akumulacija predvidiva kapaciteta 6mil.m³ vode koja osigurava natapanje u doba suše. Zbog bočnih gubitaka na brani kroz okršene vapnence najveći dio vode ponire u podzemlje. Porječje vodotoka Boljunšćice obuhvaća približno 150km², a zadaća je lučne brane da zadržava iznenadne poplavne valove. Veći poplavni valovi bili su 1964., 1977. i 1993., ali bez opasnosti za niže položeno Čepićko polje. Prije prokopavanja tunela prema Plominskom zaljevu B. je utjecala u Čepićko jezero i otjecala u rijeku Rašu.

S. Božičević