boškarin

boškarin (furlanski boscarin: neobrađeni štap i ime goveda), najrašireniji istar. narodni naziv za govedo istarski podolac. Drugi su uobičajeni nazivi bakin, mandula, sivo, istro, srnela. To je govedo bilo vrlo rašireno u Istri do sred. XX.st., a od tada postoji samo nekoliko stotina primjeraka. Tipična radna životinja, mirne naravi, služio je za oranje i vuču. Prosječne su mu veličine: dužina trupa 165cm u krava, odn. 187cm u volova i težina 480kg (krave), odn. 700kg (volovi). Na vrhove širokih rogova vlasnici su im stavljali mjedene kuglice radi zaštite od mogućih ozljeda. Kao jedan od simbola ruralne Istre b. se spominje u književnosti i glazbi te prikazuje u lik. stvaralaštvu, a u novije se doba koristi i u turist. promidžbi. Opisao ga je V. Nazor u pripovijetki Boškarina (1910), a Josip Diminić izradio je kamenu skulpturu Istarski vol (1977), postavljenu pred hotelom Parentium u Poreču.

F. Putinja