Božji sud ili Božja presuda

Božji sud ili Božja presuda (lat. iudicium Dei, srednjovj. lat. ordalium, germ. ordale, ordeat, urtheil), vrsta dokaznoga sredstva, često supsidijarnoga karaktera, u primitivnim sudskim postupcima starovjekovnog i srednjovj. prava, u kojem se, prema vjerovanju, ostavlja Bogu ili božanstvu da presudi o krivnji osobe optužene za teže kazneno djelo ili da pokaže koja od dviju stranaka u sporu govori istinu (dvoboj). B. s. karakterizirao je babilonsko i franačko pravo te utjecao na hrv. srednjovj. statutarno pravo u Labinskom (1341) i Plominskom (1438) statutu. Prema tim statutima, taj se arhaični dokazni postupak sastojao u uranjanju ruke okrivljenika u kotao s vrelom vodom (tzv. lex caldariae). Rapski statut (1328) navodi B. s. s usijanim željezom (ferrum), ograničavajući njegovu primjenu na kaznena djela krađe i čaranja. Neki pravni izvori navode i utapanje u duboku vodu.

Ž. Bartulović, B. Vukas ml.