Brkini

Brkini, raščlanjeno flišno pobrđe okruženo krškim područjem u jugozap. Sloveniji, sjeverno od Ćićarije; određuje dio sjev. granice Istre. Proteže se na površini od 350km², u smjeru sjeverozapad–jugoistok, između Ilirske Bistrice i Sežane. Područje nastanjuje oko 16000st. Geol. građu čine eocenski pješčenjaci i škriljevci. Prosječna je nadm. vis. 526m, a najviši su vrhovi na oko 800m. Kratke površinske tekućice juž. prigorja poniru na kontaktu flišne i krške zone. Sjev. rub Brkina čini 50km duga Reka, ponornica koja izvire kraj Klane, a ponire u Škocjansku jamu, te se ponovno pojavljuje kao Timav. Područje obilježavaju svježije klimatske prilike prijelaznoga tipa između sredozemne i kontinentalne klime. Ist. dijelom Brkina prolaze cestovne i želj. komunikacije Kvarnera sa Slovenijom, a cesta Trst–Rijeka označava juž. rub. Kraj je bio poznat po poljodjelstvu, posebice voćarstvu (jabuke, šljive, kruške), a djelomice i po stočarstvu. U prošlosti se gospodarstvo oslanjalo na preradbu drva (pilane) te blizinu Trsta i Rijeke, koji su bili gl. tržišta lokalnih stočarskih i poljop. proizvoda. U drugoj pol. XX.st. ta je pogodnost zbog polit. razloga izgubila nekadašnju važnost. Danas su gl. djelatnosti stočarstvo, poljodjelstvo i sitno gospodarstvo. Područje Brkina bilo je nastanjeno već u prapovijesti i u antici, a u sr. vijeku pripadalo je različitim feud. gospodarima. Nakon II. svj. rata iselilo se oko 2000 ljudi; broj se st. smanjuje (1961–91. za oko 13%). Današnju naseljenost obilježava stotinjak manjih sela zbijenoga tipa, s karakterističnom fizionomijom tradicionalne gradnje. Većina ih je nastala na vrhovima brežuljaka. Središte je Ilirska Bistrica, jedino naselje s više od 500 st. Neki kult. elementi, najizrazitije prisutni u nošnji, tradicijskoj glazbi i vjerovanjima, dokazuju da je to područje, osobito u njegovim rubnim dijelovima, bilo u stalnom dodiru s kulturom Istre, a za austr. uprave u Istri, Brkini su dijelom pripadali kotaru Volosko, tj. Istarskom okrugu. Naziv je za stanovnika Brkina Brkinac (mn. Brkini). Premda taj etnik nije načelno pejorativan, vezan je uz neke poruge, npr. ženu blatnih čizama, pitalo bi se »Si bila u Brkiniji?« jer je ondje na crnoj zemlji bilo više blata nego, primjerice, na Krasu.

LIT.: V. Klemenčič, Pokrajina med Snežnikom in Slavnikom, Gospodarska geografija, Ljubljana 1959.

R. Matijašić, L. Nikočević