Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Butoniga, vodoopskrbni sustav, sastoji se od akumulacije vode (umjetna jezera) i pogona za kondicioniranje vode kraj Butonige te vodovodne mreže kojom se voda dostavlja naseljima zap. i juž. Istre. Potreba za izgradnjom akumulacije Butoniga prvi je put obrađena u studiji Vodoprivredna osnova šireg sliva rijeke Mirne, 1965., i to za osiguranje vode za natapanje ravnjaka Bujštine i Poreštine, te doline Mirne (ukupne približne površine od 14000ha). U sljedećem razdoblju izrađen je veći broj studija i projekata s veličinom akumulacije 7 – 56 mil m3. Za realizaciju je prihvaćena varijanta ukupne zapremine 22,1mil. m3, od čega je 2,0mil. m3 mrtvi prostor za prihvat nanosa i 2,6mil. m3 za prihvat vodnoga vala, kao obrana od poplava. Radovi na brani započeli su u drugoj pol. 1970-ih, a dovršeni su 1988. Na poč. 1980-ih namjena je akumulacije promijenjena, pa je odlučeno da će se umjesto za natapanje upotrebljavati za vodoopskrbu. Tadašnji su planovi predviđali da će ukupna vršna potrošnja iz akumulacije iznositi 1945 l/s, i to za Istarski vodovod Buzet 1109 l/s, za Vodovod Labin 90 l/s te za Vodovod Pula 746 l/s. Akumulacija je dovršena i puštena u pogon 1988. Magistralni cjevovod Butoniga–Pula, s početnim promjerom od 1200 mm, dovršen je 1990., a prva faza uređaja za kondicioniranje vode (1000l/s) dovršena je i puštena u pogon 2002.

Z. Kos