Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

alkemija (srednjovj. lat. alchimia, iz arap. al-kīmyā’, prema grč. χυμεία: mješavina), vještine kojima se pokušavalo neplemenite kovine, olovo, bakar, živu i dr., pretvoriti u zlato te naći lijek za sve bolesti. Razvijala se u starom Egiptu, njome su se bavili istraživači u helenističkoj Grčkoj, zatim su arap. alkemičari potkraj VII.st. obnovili alkemijske pokuse u Europi, gdje su se osobito od XIII. do XVI.st. alkemijom bavili mnogi filozofi, prirodoslovci, liječnici, ljekarnici i poneki vladari. S vremenom su joj počeli pripisivati mistične, magijske moći, istisnuvši tako racionalne elemente u istraživanju. Tvar koja je navodno imala čudotvornu sposobnost da promijeni neplemenite metale u plemenite i koja se također držala prikladnom za liječenje, za produženje mladosti pa i života nazivala se »kamenom mudraca«, »velikim eliksirom«, »magisterijem« (prašak za posipavanje), »panacijom« i sl. Rad u alkemijskim laboratorijima bio je uglavnom tajan i često zabranjivan.

U Istri se pred kraj sr. vijeka i poslije alkemijom i iatrokemijom bavilo više osoba. U njihovim se tekstovima nazire smisao za stvarnost, preciznost zapažanja, jasnoća pojmovne formulacije (M. D. Grmek). Prvi je pisac iz hrv. zemalja za kojega bi se moglo reći da iznosi određena filozofsko-kozmološko-alkemijska gledišta bio je Istranin → Herman Dalmatin (De essentiis, 1143). Gradski fizik u Puli P. Bono napisao je kritički traktat o alkemiji kao prirodnoj znanosti (Pretiosa margaritha novella..., 1323) i vjerojatno se bavio alkemijskim pokusima. Daniel Istranin (→ Daniele di Bernardo del Pozzo da Capodistria) napisao je na poč. XV. st. lat. spjev o svojim uzaludnim pokušajima da nađe »crvenu tinkturu« i »lapis philosophorum«; alkemijom se u to doba također bavio Sergije iz Pule, zubar i pjesnik. Prirodoslovac Teofrast Paracelsus (XVI. st.) navodi kako nigdje u Europi nije naišao na toliko prikladnih alkemijskih sirovina i pribora kao u Ugarskoj, Istri i Kranjskoj. Doktor filozofije i medicine → G. Bratti piše o zlatu kao najmoćnijem lijeku, o transmutaciji kovina, stvaranju zlata iz žive (chrysopoeia) i još većoj ljekovitosti tako dobivena pripravka, i dr. (Discorso della vecchia et nova medicina..., 1542), temeljeći te tvrdnje vjerojatno na svojim pokusnim terapijama u kojima je moglo biti blagotvorno djelovanje živina sastojka. Nakon što je 1559. mlet. Vijeće desetorice najstrože zabranilo alkemijsko djelovanje na području mlet. vlasti, nema više podataka o takvu radu u Istri.

LIT.: M. D. Grmek, Iz povijesti alkemije u Istri, Medicinar, 1949, 2–3; H. Tartalja, O kemijskoj djelatnosti kod Južnih Slavena do XVIII.st., Rasprave i građa za povijest nauka Instituta JAZU za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka, 1963, 1; I. Rudelić, Povijest medicine u južnoj Istri, Pula 1977.

I. Rudelić, Đ. Križman-Zorić