Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Caldana, piranska plemićka obitelj. Po njoj je nazvano selo Kaldanija kraj Buja, koje je nekoć bilo njezinim vlasništvom. Nicolò Antonio (Piran, poč. XVII.st. – Piran, 1670. ili 1671) bio je kulturni djelatnik i porečki biskup od 1667. do 1670. Završio je studij prava na Sveučilištu u Padovi. Bio je član dvora cara Leopolda I. (od kojega je dobio grofovski naslov), suradnik kardinala Carla Caraffe, povjerenik papinske i carske vojske i veleposlanik papinskoga dvora. Obnašao je dužnost rektora i sindika padovanskoga sveučilišta (1653). Prema natpisu iz 1654. na tom sveučilištu, bio je vrlo učen te vrstan sastavljač sveuč. statuta. Njegov nećak, pjesnik Marco Petronio (Piran, 1651 – Piran, 1716) školovao se na jezuitskom Collegio dei Nobili u Bologni. Nakon stričeve smrti živio je na bečkome dvoru, gdje je postao miljenikom carice Eleonore, rodom iz Mantove. Nakon sedam mjeseci vratio se u Piran, u kojem je proveo ostatak života baveći se pjesništvom. Objavio je poemu Clodias (1687), posvećenu franc. kralju Luju XIV., kojega je sa sinom Petroniom 1707. posjetio u Parizu.

LIT.: P. Stancovich, Biografia degli uomini distinti dell’Istria, I, Trieste 1828; M. Pavat, La Riforma Tridentina del Clero nelle Diocesi di Parenzo e Pola nei secoli XVI–XVII, Roma 1960; I. Grah, Izvještaji porečkih biskupa Svetoj Stolici (1588–1775), Croatica Christiana Periodica, 1983, 12; F. Semi, Istria e Dalmazia: uomini e tempi, I, Istria e Fiume, Udine 1991.

S. Bertoša