Cambraiska liga (1508–23)

Cambraiska liga (1508–23), naziv za koaliciju, koju je protiv Mletačke Republike, optužene da teži dominaciji na Apeninskom poluotoku, predložio i organizirao papa Julije II. (1503–13). Savez je počeo funkcionirati sklapanjem dvaju ugovora 10.XII.1508. u francuskom gradiću Cambrai, sjeverno od Lillea. Zbog vlastitih interesa na Apeninskom poluotoku pristupili su mu francuski kralj Luj XII., car Maksimilijan I. Habsburški, španjolski kralj Ferdinand II. Aragonski te vojvode Ferrare i Savoje i markiz Mantove. Cilj im je bio spriječiti Veneciju da im oduzme dio teritorija, ali su i sami težili teritorijalnom proširenju. Nakon pobjede Luja XII. u bitci kod Agnadella, nedaleko Milana (14. V. 1509), papa je uočio pretjeranu moć Francuske i ponovno se približio Veneciji čija je vješta diplomacija dodatno oslabila ligu. Ubrzo je došlo do razbijanja saveza (1510) i stvaranja Svete lige za rat protiv Francuske (5. X. 1511). Ipak, Rat Cambraiske lige doveo je Mletačku Republiku u težak položaj pa se ona trajno morala odreći ekspanzionističkih ciljeva u Padskoj nizini.

Mletačko-austrijsko suparništvo još je na proljeće 1508. preraslo u otvorene ratne sukobe u neposrednoj blizini Istre. Početkom svib-nja mlet. su postrojbe zauzele Trst, a potom Pazin i Rijeku koji postaju središte ureda nove vlasti. Nakon sklapanja Lige prividni je mir bio ubrzo narušen: pred nadmoćnim snagama glavnina se mlet. vojske zbog obrane Venecije povukla u neposredno kopneno zaleđe. Netom osvojena mjesta (Trst, Gorica, Pazin i Rijeka), ali i ona pod Mletačkom Republikom (Devin, Podgrad i Rašpor), prepuštena su carskoj vojsci. God. 1510. i 1511. u žestokim sukobima, napose između Trsta i Milja (Mohovo, Socerb, Tinjan kraj Kopra i Osp), ali i na Buzeštini (oko strateški važne utvrde Rašpor) austr. su postrojbe, među kojima se nalazio i grof Krsto Frankapan, pljačkale, rušile i palile nezaštićena sela, uništavale ljetinu i izazivale bijeg žiteljstva. Tada je bilo spaljeno i srušeno i mlet. uporište Rašpor. Uništen je veći dio starog arhiva, a mlet. je Senat donio odluku o preseljenju sjedišta rašporskoga kapetana u Buzet. Rat se nastavio promjenjivom srećom. Venecija je uspjela vratiti neka mjesta u Furlaniji i Istri, no posljedice rata dugo su se osjećale i nakon potpisivanja mira. Napose se to odnosi na trajno poremećenu granicu i imovinske odnose u njezinoj blizini (→ diferencije).

LIT.: B. Benussi, L’Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste 1924; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI–XVIII. stoljeće), Pula 1995; S. Bertoša, Svjetska povijest modernoga doba (XVI–XIX. stoljeće) s posebnim osvrtom na Apeninski poluotok, Zagreb 2004.

S. Bertoša