Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Ampelea, grupa tvornica prehrambenih proizvoda koju je kao A. – Società Anonima di Distillazione e di Industrie Chimiche 1906. osnovao Giorgio Vianelli sa sjedištem u Rovinju. Ujedinjavala je najveće tvornice alkoholnih pića na Jadranu: Stock u Trstu, Manzutto u Umagu, Marchesi u Vodnjanu i Morpurgo u Splitu. Postala je jednom od najvećih eur. industrija te vrste, zapošljavala je do 450 radnika, proizvodila je rakiju, ekstrakt i očišćeni vinski strijež. Imala je vlastitu el. centralu, vodovod i el. vlak uskoga kolosijeka. Ponovno je proradila nakon I. svj. rata, ali više nije imala uspjeha, pa je djelatnost destilacije postupno napuštana. Prvu tvornicu za preradbu ribe u Rovinju otvorila je pariška Société générale française des conserves alimentaires, a potom su slijedile i druge slične tvornice: Rismondo, SAFICA, i naposljetku A. – Conservifici di Trieste, koja je 1934. preuzela prostor stare destilerije. Zahvaljujući potrebama za proizvodnjom hrane u Kraljevini Italiji, koja je bila pod gosp. sankcijama Lige naroda, razvijen je ambiciozan program soljenja ribe i konzerviranja srdela, tunja i fileta inćuna te proizvodnje ribljega brašna i ribljega ulja. Tvornički Dopolavoro imao je tih godina više kulturno-umj. i sport. sekcija. Neposredno uoči II. svj. rata u rovinjskoj je tvornici i u umaškom pogonu Ampelea Coselli pokrenuta pokusna proizvodnja konzervi morskih trpova (Holothuria tubulosa), no tržište proizvod nije prihvatilo. Tvornica je radila i nakon II. svj. rata, od 1948. pod imenom → Mirna Rovinj d. d.

LIT.: A. Sella, M. Sella, L’industria del trepang, Thalassia, 1940, 4; J. Basioli, Razvitak ribarstva na zapadnoj obali Istre, Problemi sjevernog Jadrana, 1963, 1; M. Budicin i A. Miculian, Le manifatture rovignesi nella seconda metà del secolo XIX, Zbornik radova znanstvenog skupa »Susreti na dragom kamenu«, 1984, 12; M. Budicin, Profilo storico delle attività economiche, u: Rovigno d’Istria, Trieste 1997.

M. Budicin