Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Coppo, Pietro, kartograf i zemljopisac (Venecija, ? 1470 – Izola, ? 1556). U Veneciji je pohađao školu Marcantonija Sabellica, gdje je produbio svoju humanističku i znan. kulturu. Nakon studija poduzeo je mnogobrojna putovanja. Plovio je po gotovo čitavu Sredozemlju, razvijajući zanimanje za zemlj. spoznaje i nove kartografske metode. Živio je u Rimu, Napulju i na otoku Kreti kod strica Nicola. U Izoli, gdje je 1499. oženio Calottu, kćer Cada di Uga, obavljao je više javnih dužnosti (bilježnik, komunski tajnik, sudac i sudski tajnik) i između 1518. i 1520. završio svoje najvažnije djelo De toto orbe. Građu za njega skupio je na putovanjima te proučavanjem ant. i onodobnih zemlj. djela. Opremio ga je s 22 opća i posebna zemljovida, a sastoji se od četiriju dijelova: Europe, Afrike, tek otkrivene Amerike te Azije. U Parizu i Bologni nalaze se dva rukopisna primjerka djela, a njegov kratki rukopisni pregled ili sažetak, naslovljen De summa totius orbis i također podijeljen u četiri dijela, očuvan je u Pomorskom muzeju »Sergej Mašera« u Piranu te u Veneciji i Parizu. Od 1524. do 1526. C. je crtao zemljovide sadržane u Piranskome kodeksu (Pomorski muzej »Sergej Mašera«). U Veneciji je 1528. tiskao svoj čuveni Peljar (Portolano), dragocjen kartografski prikaz i opis obala Sredozemlja i Jadrana. Tiskana su izdanja nestala, ali je nekoliko rukopisa Peljara očuvano u Parizu, Piranu i Londonu. Piranski kodeks osim primjerka Peljara sadržava i 15 zemljovida u drvorezu, naslovljenih Tabulae, koji uvelike nadilaze one u prilogu rukopisu De toto orbe i pravi su primjer modernoga atlasa. God. 1529. C. je obišao čitav istar. poluotok radi pripreme za izradbu jednoga od svojih najvažnijih djela Del sito de l’Istria. Ta rasprava ima 13 stranica, nastala 1529. i tiskana 1540., donosi jednu od prvih cjelovitijih karata Istre, iako je karta koju je C. nacrtao 1525. i koja se čuva u Kodeksu piranske knjižnice, peta u zbirci Tabulae, iscrpnija i točnija od nje. Treću kartu Istre, koju su potom preuzeli mnogi drugi zemljopisci i kartografi, nacrtao je za Peljar objavljen 1528. Jedini postojeći primjerak čuva se u Britanskome muzeju u Londonu. Abraham Ortelius 1573. uporabio je Coppove zemlj. prikaze, posebice prikaze Istre, za treće njem. izdanje svoga Theatrum orbis terrarum (1570), prvu modernu kartografsku zbirku na svijetu.

E. Giuricin


P. COPPO, Karta Istre, Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica