Dajla

Dajla (tal. Daila), naselje kraj Novigrada (45°21′N; 13°32′E); 371 st. (2001). Razvilo se oko istoimene uvale, gdje je u njezinu sjev. dijelu (Karigador) bila luka koju su koristili stanovnici okolnoga područja, osobito Brtonigle. Današnje se naselje proširilo kućama za odmor oko obale cijeloga zaljeva, a u neposrednom zaleđu uvale i uz cestu koja vodi duž obale nalaze se zaseoci Zidine, Fermići, Šajini, Milovac i Punta. Stanovništvo se bavi pretežito poljodjelstvom (vinova loza, masline, žito), ribarstvom, a u novije doba i turizmom (restorani, iznajmljivanje apartmana i autokampovi Ladin Gaj i Mareda). Cijela je obala bila naseljena u rim. doba (ostatci više rustičnih vila, natpisa, grobova i sl.), a u VI.st. izgrađena je prva ranokršćanska bazilika (ostatci podnoga mozaika). Samostan je ondje postojao već u VI.st., a benediktinski je cenobij približno iz IX.st. Toponim se prvi put spominje 1028. kao Ayla, kada je posjed dobio akvilejski patrijarh. U XIII.st. iz nepoznatih je razloga napušten, pa je došao u posjed novigradskih biskupa, koji su ga dodijelili plemićkoj obitelji Sabini. Oni su izgradili utvrdu (kaštel) koja je postala središtem velikoga posjeda, ali je poslije zapuštena. God. 1736. kupila ga je koparska obitelj Grisoni, koja ga je obnovila i izgradila novi kompleks palače i gosp. prostora s perivojem u sredini (park čempresa do mora). Stari kaštel srušen je 1830., a novu je palaču projek-tirao Le Terrier de Manetot u neoklasičnom stilu (dovršena 1839). Benediktinci su se vratili 1858., a otišli su 1948. nakon montiranoga sudskoga procesa i nacionaliziranja samostanske imovine. Župna crkva sv. Ivana Krstitelja građena je 1763–1903. u kasnobarokno-neoklasicističkom stilu. Župa je osnovana 1971. Na rtu Belvedere blizu dna zaljeva nalazi se crkvica Blažene Djevice Marije od Milosti, izgrađena 1912.

LIT.: L. Parentin, I Benedettini a Daila, Pagine istriane, 1969, 25.

R. Matijašić