Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Dallapiccola, Luigi, skladatelj i pijanist (Pazin, 3.II 1904 – Firenca, 19.II.1975). Iz Pazina, gdje mu je otac bio ravnateljem talijanske klas. gimnazije, njegova se obitelj zbog rata 1917. preselila u Graz. Ondje je imao prilike slušati izvedbe djela znamenitih skladatelja (W. A. Mozarta, C. M. Webera, R. Wagnera i dr.), što je, uz darovitost, zasigurno utjecalo na njegov životni izbor. Glasovir je učio na tršćanskom Konzervatoriju (prof. Antonio Illersberg). Studij glasovira i kompozicije diplomirao je 1924. na konzervatoriju Cherubini u Firenci, gdje je zatim bio profesorom. Vrlo muzikalan pijanist, vrsne tehnike, priredio je i nekoliko glasovirskih recitala u Pazinu i Puli. God. 1926. osnovao je duo s violinistom Sandrom Materassijem, s kojim je izvodio ponajviše suvremena djela. Često je na turnejama po Italiji i inozemstvu izvodio i vlastite skladbe. Pisao je pretežito vokalnu i vokalno-instrumentalnu glazbu, djela za zbor i orkestar, komorna i orkestralna djela. Isprva je skladao pod utjecajem C. Debussyja. Prvo je djelo Dalla mia terra (1928), četiri pjesme za solo pjevače, zbor i orkestar, napisao prema motivima istar. nar. napjeva. U Partiti za orkestar i sopran (1933) te zborskim ciklusima Cori di Michelangelo Buonarroti il Giovane (I–III, 1933–36) novim skladateljskim pristupom predstavlja odlike tal. madrigalističke umjetnosti. Nakon 1937. u tekstovima prihvaća suvremene teme i zbivanja, probleme tiranije, sužanjstva i slobode, a u skladateljskoj tehnici dodekafoniju (koju prvi put primjenjuje 1937. u skladbi Tre laudi za glas i komorni orkestar). U toj je tehnici njegova glazb. osobnost dosegnula puninu izraza, te ga glazb. kritika svrstava među vrhunske tal. skladatelje. Napisao je opere Volo di notte (1940; jednočinka nadahnuta djelom Mali princ A. de Saint-Exuperyja, za koju je sam napisao libreto), Il prigioniero (1950) i Ulisse (1968), prikazanje Job, sacra rappresentazione (1950), balet Marsia. U skladbi Canti di prigionia za glasove i orkestar (1941) izražava negodovanje prema rasizmu tadanjega faš. režima u Italiji, a u skladbi Canti di liberazione za zbor i orkestar (1955) razmatra ideju oslobođenja. Kao skladatelj ostvario je osebujnu stilsku sintezu modernizma i predaje: pod utjecajem A. Schönberga i A. Weberna priklonio se dodekafoniji i serijalnosti, ali se služio i širokim mogućnostima skladateljskih tehnika prošlosti. Na poč. 1950-ih uspješno je koncertirao u SAD-u te održao niz predavanja i tečajeva na Sveučilištu u New Yorku. Bio je članom bavarske umj. akademije, dobio je mnoga priznanja raznih umj. akadamija (berlinske, stockholmske, američke), londonske Kraljevske glazbene akademije i dr. ustanova. God. 1992. po njemu je imenovana ulica u Pazinu, a 2004. postavljena je spomen- -ploča na kući u kojoj je rođen.

LIT.: M. Venuti, Il teatro di Dallapiccola, Milano 1985; D. Kamper, Luigi Dallapiccola. La vita e l’opera, Firenze 1985.

L. Duraković


Luigi DALLAPICCOLA