Dante Alighieri

Dante Alighieri, tal. književnik (Firenca, V/VI.1265 – Ravenna, 14.IX.1321). Rođen je u plemićkoj obitelji, a po običaju tadašnjega školstva kao mladić učio je retoriku i gramatiku. Poslije je u Bologni studirao filozofiju i književnost. Sudjelovao je u polit. životu Firence u taboru gvelfa, koji su se zauzimali za njezinu samoupravu, te je obavljao i diplomatske dužnosti. Kada su papini pristaše (gibelini) preuzeli vlast, osudili su ga 1302. na progonstvo, tako da se nikad više nije vratio u rodni grad. Živio je u Arezzu, Forlìju, Veroni, Trevisu i Ravenni. Najvažnija su mu djela pjesničkoga karaktera: La vita nuova (1292–93), Rime, posmrtna zbirka 50-ak pjesama nastalih 1283–1304., a najpoznatija je La Divina Commedia, pisana 1307–21., u tri dijela (Inferno, Purgatorio, Paradiso). U njoj je opisao tri zagrobna kraljevstva, kako bi alegorijski objasnio čovjekovo traženje spoznaje, ispaštanje krivnje i dosezanje spasenja. Ono stoji na razmeđu sr. vijeka te humanizma i renesanse, otvarajući nove vidike eur. književnosti i kulture. Kako D. u njoj spominje Pulu (Inferno, 9, 112–115), smatra se da je boravio ondje, iako izričitih pov. podataka o tome nema. Pulu (zajedno s Arlesom u juž. Francuskoj) spominje kao primjer suburbanoga krajolika s mnogim ant. grobnicama i sarkofazima, koji su u njegovo doba još bili vidljivi oko grada. To mjesto u Danteovu djelu služilo je u iredentizmu XIX.st. za dokazivanje talijanstva Istre, jer se Kvarner spominje kao granica Italije.

LIT.: C. De Franceschi, Dante e Pola, AMSI, 1932, 44; A . Gorlato, Cinquant’anni dall’inaugurazione del busto dantesco a Pola, ibid., 1952, 54.

R.