Dukić, Ante

Dukić, Ante, književnik (Jurjenići kraj Kastva, 18.X.1867 – Zagreb, 8.XII.1952). Učiteljsku školu završio je u Kopru, a od 1895. do 1905. učiteljevao na Krku, u Kastvu i Gorici. Na osobni je zahtjev prvi put umirovljen 1915. U Grazu je tijekom I. svj. rata unovačen, a u Goricu se vratio 1919. Ne dočekavši ni tal. ni austr. mirovinu, 1923. je otišao u Zagreb te učiteljevao u Samoboru i kratko radio u zagrebačkoj Nakladi školskih knjiga, a 1925. bio konačno umirovljen. Za službovanja u zavičaju, ugl. na Kastavštini, bio je aktivan u društv. životu: skladao je i bio zborovođom, zatim godinama tajnikom Bratovšćine hrvatskih ljudi u Istri sa sjedištem u Kastvu. U Matuljima je utemeljio Crkvenu družbu, bio na čelu učiteljske udruge, istraživao pretpov. lokalitete svoga kraja i dr. Recenzirao je škol. udžbenike i napisao čitanku. Prosvjede prosvjetara i šire javnosti izazvao je brošurom u vlastitom izdanju Zar i učiteljicam istu plaću (1895). U književnosti se javio 1880-ih u Našoj slozi; potom objavljivao crtice i pripovijesti u zagrebačkom Obzoru, Hrvatskoj, surađivao u Narodnoj prosvjeti, Mladom Istraninu, Balkanu i dr. God. 1925. objavio je roman Iz dnevnika jednog magarca, preveden na slovački (1928), engleski (1931) i talijanski (1944), a poljski i njemački prijevodi ostali su u rukopisu. Sam ga naziva »uzgojno-rodoljubivom pripovijesti«, a kritika satiričnopoučnom, antimemoarskom, alegorijskom prozom, humorističnim romanom i sl. To je rodoljubna moralizatorska proza s anakronim prosvjetiteljskim narodnjačkim idejama, ali vrlo moderno i zanimljivo strukturirana: neočekivana formalnoga postupka i fabule prožete ili isprekidane dnevničkim zapiscima koji interpretiraju priču, u konačnici čvrsto uklopljenih detalja. Potom je tiskao satiričnu pjesmu Nedužna priča o nevinom futurizmu (1926) i aforizme Pogledi na život i svijet (1929), objavljene i na ruskom (1937), češkom (1942) i njem. jeziku (1942). Zbirku pjesama Od osvita do sutona (1932) posvetio je biskupu Jurju Dobrili, a pjesma Hram iz te knjige prepjevana je na petnaest jezika. Prilog polemici o sudbini čakavice u hrv. književnosti 1830-ih dao je pjesmama Marija Devica (1935) i Naš domaći glas (1936). U Slovačkoj mu je tiskan izbor iz radova Výbor z prac A. Dukića (1937). Također je objavio knjigu satira i karikatura Slike i prilike (1937) te poemu Zov Kvarnera (1944). Neki su mu tekstovi uglazbljeni kao zborske i solo pjesme.

LIT.: B. Donat, Ante Dukić, u: PSHK, 63/I, Zagreb 1981; M. Grakalić, Ante Dukić (Kronologija života i rada), u: Iz dnevnika jednog magarca, Pula 1990; A. Kliman, Dukićeva moralistička utopija, Istra, 1990, 1–2; M. i P. Strčić, Ante Dukić u svome vremenu (1867–1952), u: Zbornik Kastavštine, 1999, 7.

B. D. Biletić