Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Đivanić (Djivanić, Dzivanić, Givanietz, Givanis, Givanicz, Ivanić, Perconick, Prstović, de Joanni Digiti), Zaharija (Zacharias), pićanski biskup (Dubrovnik, na poč. XVI.st. – Pićan, 9.III.1562). Bio je savjetnikom cara Ferdinanda I., koji ga je imenovao pićanskim biskupom, što je papa Julije II. potvrdio 1550. Zbog siromašnih prihoda biskupije car mu je dodijelio nadarbinu župe Hrenovice na tršćanskom Krasu do 1555., potom ga je imenovao pazinskim prepozitom s nadarbinom (1555–61). U Pićnu su mu podanici siromašnih feuda Škopljaka i Tupljaka uskraćivali podavanja urbarijalne desetine, pa nije imao sredstava za podmirivanje poreza koruškoj pokrajinskoj vladi. Tada je pokrajinski porezni ured podmirio njegova dugovanja tako što je nasilno odveo 15 seljačkih obitelji iz navedenih sela i prodao ih vlasniku lupoglavske gospoštije Kristoforu Guščiću, koji ih je smjestio u svoja napuštena selišta. Odvedene obitelji nikad nisu vraćane na biskupove posjede. Đ. se spominje u presudi kojom je jedno selište u Tupljaku odstupio svojem rođaku, potom u investituri zarečkoga župnika, u notarovoj darovnici iz 1558., kojom je poklonio miraz u iznosu od 800 dukata nećakinji Peri iz Dubrovnika, kada se udala za gračaškoga plemića Franju Zečića, te u parnici koju je vodio pazinski prepozit Gentilini s biskupovim nasljednicima zbog nepodmirivanja obveza.

LIT.: P. Kandler, Pel Fausto ingresso di monsignor vescovo Bartolomeo Legat nella sua diocesi di Trieste, Trieste 1847; isti, Indicazioni per riconoscere le cose storiche del Litorale, Trieste 1855; L. Schmitz-Kallemberger, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, III, Padova 1958; C. De Franceschi, Storia documentata della Contea di Pisino, Venezia 1963; I. Grah, Urbar Pićanske biskupije, VHARP, 1971, 16.

I. Grah