Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Acika (Aczika, Azica, Azzica), istar. kneginja i poslije markgrofica (prva pol. XI. st.). Kći istar. kneza (dux Istriae) Vecelina (umro 1037) i kneginje Vilpurge (po majci Eppenstein, a po ocu Sempt-Ebesberg). U braku s Poponom II. Weimar-Orlamündskim imala je sinove Ulrika I. (istar. markgrof, 1050–70) i Vecelina II. (istar. markgrof, 1070–79). Prema darovnici iz 1040. navodno je obdarila crkvu sv. Marije i benediktinski samostan sv. Mihovila nad Limom povećim imanjem u Limskoj drazi i svime što mu je pripadalo, pa čak i crkv. desetinom. Iste je god. spor s porečkim biskupom oko prava na desetinu riješen pred carem Henrikom III. u korist benediktinaca. No porečki su biskupi sred. XIII. st. preuzeli upravu nad pustim samostanom sv. Mihovila i nakon toga ušli u dugotrajan spor sa stanovnicima Svetoga Lovreča i benediktincima u Svetom Petru u Šumi zbog graničnih teritorija na sjev. dijelovima posjeda samostana sv. Mihovila. U tu je svrhu porečki biskup Bonifacije (1282–1305) dao sastaviti Acikinu darovnicu i presudu Henrika III., krivotvorine koje je u prijepisima porečkoga notara Andrije prvi put kao dokaz u sporu uporabio 1305.

LIT.: D. Klen, Fratrija. Feud opatije Sv. Mihovila nad Limom u Istri i njegova sela (XI–XVIII st.), Rijeka, 1969.

I. Jurković