Franjevački samostan i svetište Majke Božje Trsatske

Franjevački samostan i svetište Majke Božje Trsatske, samostan i hodočasničko svetište, najstarije hrv. marijansko svetište s neprekinutim štovanjem Majke Božje. Prema predaji, dom Bogorodičin prenesen je 1291. na Trsat iz Nazareta, a zatim 1294. u Loreto. Potom je papa Urban V. poslao 1367. trsatskomu svetištu čudotvornu sliku Blažene Djevice Marije, koja je i danas predmetom štovanja. Slika je iz XIII.st. i nalazi se na gl. oltaru crkve koju je u sklopu samostana dao izgraditi Martin Frankopan 1453. na mjestu prijašnje kapele. Jednobrodna crkva proširena je 1644. za još jedan brod uklapanjem bočnih kapela u jedinstven prostor, te ima dvobrodni oblik. Preuređena po baroknom ukusu, spoj je pučke lokalne gotike i internacionalnoga baroka protureformacije, u čemu se očituje utjecaj tadanjega gvardijana F. Glavinića, koji je nastojao stvoriti protutežu tadanjemu isusovačkom prodoru u Rijeku, i utjecaj obitelji Frankopana, koji su dijelom financirali tu obnovu. Umjetnički oblikovana ograda u kovanom željezu (1705) odvaja prezbiterij od prostora za vjernike, a slike (oltarne, stropne, ulja) izradili su Cristoforo Tasca Bergamasco, Serafin Schön i Valentin Metzinger. Drveni oltari djela su putujuće franjevačke radionice. Tijekom XVII.st. temeljito je obnovljen i samostan, poslije još nekoliko puta dograđivan. Ipak, barokni klaustar pokazuje značajke XVII.st., s arkadama u prizemlju i zatvorenim prostorom prvoga kata, s nekoliko polukružnih prozorskih otvora. U samostanu se čuva vrijedna zbirka zavjetnih darova, osobito zavjetnih slika brodova u nevolji (XIX.st.). Trsatsko je svetište stoljećima bilo najbliže i utjecajno hodočasničko mjesto, poglavito za sjev. i sr. Istru.

LIT.: A. Horvat, R. Matejčić, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982.

R.