Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Fučić, Branko, povjesničar umjetnosti (Dubašnica na Krku, 8. IX. 1920 – Rijeka, 31. I. 1999). Diplomirao je 1944. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti s klasičnom arheologijom, nacionalnu povijest i talijanski jezik. Doktorirao je 1965. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani tezom o srednjovj. zidnom slikarstvu Istre. Od lipnja 1945. radio je u Konzervatorskom zavodu, koji ga je uputio u Istru, gdje je 1945–47. obilazio, bilježio, popisivao i snimao povijesne, kult. i umj. spomenike, arhive i muzejske zbirke. Sustavno je proučavao glagoljske spomenike, te je bio jedan od autora izložbe Svjedočanstva o slavenstvu Istre s katalogom Dokumenti o kulturi i nacionalnoj svijesti Slavena u Istri, što je 1946. priređena u Pazinu u povodu dolaska Međusavezničke komisije za razgraničenje između Jugoslavije i Italije. Od 1949. radio je u različitim institutima Jugoslavenske akademije u Zagrebu i Rijeci kao asistent, znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik. Sustavno je istraživao i istarsko srednjovj. zidno slikarstvo. Otkrio je mnogobrojne oslikane crkvice u kojima su zidne slike bile premazane vapnom (Hum, Draguć, Boljun i dr.), a u svojim je istraživanjima stapao proučavanje likovnosti zidnih slika s arhitekturom crkve i kulturnopov. značajkama okolnoga krajolika, arhivskim podatcima koje je crpio iz župnih ureda i arhiva, te vrsnim poznavanjem liturgije i biblijske ikonografije. O zidnom slikarstvu napisao je niz monografija: Istarske freske (1963), Vincent iz Kastva (1992), Majstor Albert iz Konstanza (postumno, 2000) i stotinjak radova u znan. i stručnim časopisima. Proučavanje glagoljske epigrafije proširio je na cijelo područje njezina prostiranja, ali najviše se bavio transkripcijom i tumačenjem glagoljskih grafita uparanih u oslikane zidove crkvica u Istri. Tako je otkrio više stotina kratkih glagoljskih zabilježbi, koje je s drugim natpisima objavio u monografiji Glagoljski natpisi (1982). Tu je objavio više od 500 natpisa s područja Istre i Kvarnera, Slovenije, Gorskoga kotara i Banovine, Like i sjev. Dalmacije. Posebno je istraživao Bašćansku ploču i crkvu sv. Lucije, u kojoj se nalazila. Osim toga, objavio je više od stotinu tekstova o hrvatskom glagoljaštvu u mnogim znan. i stručnim publikacijama. Osim malih kulturnopov. monografija spomeničkih područja i pojedinih spomenika (Sv. Marija od Lakuća, 1987; Apsyrtides, kulturno-povijesni putopis po otočju Cresa i Lošinja, 1990; Sv. Vid katedrala, 1994; Gaštronomija grišnoga fra Karla s Dubašnice, 1996; Vid Omišljanin, 1996), pisao je kratke crtice o spomeničkoj baštini Istre i Kvarnera, koje je 1992–94. objavljivao Hrvatski radio iz Rijeke i Zagreba. Poslije su objavljivane u Novom listu, a zatim skupljene u knjigu (Terra incognita, 1997). Druga knjiga kulturnopov. crtica objavljena je postumno (Fraške, 1999). U mladosti je pisao i pjesme, a stil mu je i u pisanju tekstova o stručnim zanimljivostima bio vrlo istančan. Član suradnik JAZU bio je od 1975., izvanredni član od 1983., a redovitim članom HAZU postao je 1991.

LIT.: J. Žgaljić, Branko Fučić (od Dubašnice do Dubašnice), Rijeka 2001.

R. Matijašić

 


Branko FUČIĆ