Glavinić, Tomo

Glavinić, Tomo, misionar i mučenik (Žminj, 20.XII.1658 – Beograd, 8.X.1690). Završivši gimnaziju u Rijeci i dvije godine filozofije u Grazu, ušao je u isusovački red 1676. u Trenčinu (Slovačka). Nakon dvogodišnjega novicijata predavao je u gimnaziji u Zagrebu, potom studirao filozofiju u Grazu (1680–81) i dvije godine predavao u gimnaziji u Rijeci. Zbog osmanlijske opsade Beča teologiju je studirao najprije u Parmi i potom u Grazu. Treću probaciju završio je u Judenburgu 1688., a zatim bio poslan za misionara u pogranične gradove s Osmanskim Carstvom. Najprije je nekoliko mjeseci bio hrv. i njem. propovjednik i dušobrižnik u Stolnom Biogradu (Alba Regia, Székesfehérvár), neko vrijeme u Osijeku, a zatim je početkom 1689. otišao u Beograd, gdje su isusovci držali privremenu rezidenciju nakon što je kršćanska vojska, pod zapovjedništvom bavarskoga kneza Maksimilijana Emanuela, 6.IX.1688. oslobodila grad. Brinuo se za duhovno dobro vojnika, trgovaca i drugih kršćana različitih nacionalnosti, budući da je poznavao više jezika, pa su ga zato nazivali apostolom svih naroda u Beogradu. Obilazio je i okolna mjesta, a često su mu dolazili po savjet i pravoslavni kaluđeri. Kad je veliki vezir Kara Mustafa početkom listopada 1690. ponovno osvojio Beograd, G. je s još dvojicom isusovaca ostao u gradu dvoreći ranjene i umiruće te su tada poginuli od turske sablje.

LIT.: M. Vanino, Isusovci u Beogradu u XVII. i XVIII. stoljeću, Vrela i prinosi, 1934, 4; J. Predragović, Hrvatski novaci u Trenčinu (1656–1773), ibid., 1935, 5; L. Lukács, Catalogus generalis seu Nomenclator biographicus personarum Provinciae Austriae Societatis Iesu (1551–1773), I, Rim 1987; M. Korade, Isusovačka gimnazija u Beogradu u 17. i 18. stoljeću, Blagovest, 1990, 1.

M. Korade