Park prirode Učka

Park prirode Učka, zaštićeno područje proglašeno parkom Uredbom Vlade RH u travnju 1999. na temelju Zakona o zaštiti prirode. Prostire se na 160 km² masiva Učke i dijela Ćićarije, a obuhvaća dijelove nekoliko terit. jedinica u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji (Grad Opatija, općine Matulji, Mošćenička Draga, Lovran, Kršan, Lupoglav i Lanišće). Parkom upravlja Javna ustanova sa sjedištem u Lignju kraj Lovrana, koja je u rujnu 1999. osnovana radi zaštite i očuvanja prirodnog ambijenta, potpore gosp. i društv. dobrobiti lokalne zajednice, korištenja u svrhu edukacije, istraživanja i rekreacije. Park obilježava iznimna raznolikost na razmjerno malom prostoru. S najvišega vrha Vojaka (1401 m) prostire se pogled na cijelu Istru, slov. i tal. Alpe, planine Gorskoga kotara, Velebit i otoke sjev. Jadrana. Na području parka očuvane su rijetke i endemske biljke (učkarski zvončić), rijetke ptice (bjeloglavi sup, suri orao) i druge zaštićene biljke i životinje. Najveći je dio šumske površine pod bukovom šumom, nešto je crnoga graba i hrasta, a na nekim je dijelovima zasađen crni bor. Gospodarski su posebno važni nasadi pitomoga kestena. Kanjon Vela draga (Vranjska draga) na zap. padinama Učke zaštićen je kao geomorfološka prirodna spomenička baština. Odlikuje se soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama. Utjecaj čovjeka na prostoru parka prisutan je samo djelomično, iako tragovi ljudske naseljenosti potječu iz prapov. razdoblja (pećine i gradine), ali i iz donedavne tradicijske stoč. kulture (tzv. dvori, privremena skloništa stoke i ljudi u planinskom ambijentu). Današnja su seoska naselja na području parka Lovranska Draga (s primorskim gradit. i kult. značajkama), Kožljak i Brest (s obilježjima istar. tradicijskoga graditeljstva) te tipična planinska sela Mala i Vela Učka.

R.