Dionisi, Renato

Dionisi, Renato, skladatelj i glazb. pedagog (Rovinj, 2.I.1910 – Verona, 25.VIII.2000). Temeljnu glazb. izobrazbu stekao je u Roveretu. Studij skladanja završio je u Bolzanu, gdje je potom bio nastavnikom. Od 1949. je radio u Firenci, a od 1952. u Milanu (Lombardski konzervatorij i Papinski institut za crkvenu glazbu). Isprva je skladao u tonalnom sustavu, potom su na nj utjecali franc. neomodalizam i dr. škole, a naposljetku je prihvatio suvremena izražajna sredstva. Pretežito je radio kratke oblike za komorne i male instrumentalne sastave: Piccolo concerto za obou i gudače (1955), Tre movimenti za violu i gudače (1965), Trittico za tri glazbala, violinu, violončelo i glasovir (1965), Aldebaran za komorni orkestar (1981). Skladao je i djela za glas i komorne sastave, crkv. skladbe i dr.: Le stagioni (1947), Luctus in ludis (1971), Missa brevis (1990). Objavio je nekoliko studija i priručnika o teoriji glazbe: Appunti di analisi formale (Milano 1951), Lezioni di armonia complementare (Milano 1954), Studi sul corale (Padova 1969), La tecnica del contrappunto vocale nel Cinquecento (s B. Zanolinijem, Milano 1980).

M. Brajković