Marinoni

Marinoni, stara mlet. patricijska obitelj, podijeljena u dvije loze: jedna je podrijetlom bila iz Milana (prvi se put spominje u XII.st.), a druga iz mjesta Clusone kraj Bergama. Dala je mnogo istaknutih članova – pravnika, pisaca, pjesnika, glazbenika, svećenika. Tijekom XVIII. i poč. XIX.st. mnogi se članovi obitelji (plemići, trgovci, pjesnici) spominju u Puli, gdje je postojao njihov dućan nazvan Negozio ili Bottega Marinoni, u kojem su radili obiteljski suradnici, poslovođe i pomoćnici. Matične knjige svjedoče o slugama, sobarima, vrtlarima, radnicima i slikarskim majstorima koje su Marinoni dovodili u Pulu iz Bergama, Venecije, Julijske Venecije, Furlanije ili, u manjem broju, iz drugih dijelova Istre. U drugoj pol. XVIII.st. poslovanje je dobro napredovalo jer se spominje Poduzeće Marinoni (Ditta Marinoni), koje je izrađivalo i zvona. Tako su u srpnju 1767. na puljskoj katedrali postavljena zvona kupljena od Marinonijevih za 200 dukata. Obitelj je u okolici Pule imala posjede (najpoznatiji je bio Vinjal), na kojima su živjeli i radili koloni i sočali. I danas u blizini Pule postoji Stancija Marinoni.

LIT.: M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII.stoljeće), Pula 1995; S. Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljeća, Pazin 2002.

S. Bertoša