Vranyczány (Vranycany-Dobrinović, Vragnizan, Vranyczany, Vranicani, Vranjican)

traži dalje ...

Vranyczány (Vranycany-Dobrinović, Vragnizan, Vranyczany, Vranicani, Vranjican), plemićka obitelj podrijetlom iz srednjovj. Bosne. Nakon privremenog smještaja u splitskom zaljevu Vranjicu, povlače se pred osmanskom najezdom u Stari Grad na Hvaru, gdje se bave veletrgovinom. S vremenom su se preko Senja, Karlovca i Rijeke (savsko-kupsko-primorskog pravca) uključili u trgovinu žitom i drvnom građom stekavši golema bogatstva. Nakon što su primljeni u red austrijskih plemića (1829), zadobili su i naslov vitezova Carstva (1848), a potom i nasljedni barunat (1861) s geslom Fratrum concordia. Brojni su pripadnici obitelji ostavili dubljeg traga ne samo u povijesti Zagreba, Hrvatskog zagorja i Pokuplja već i u priobalju Kvarnera. Šimun (1762–1844), ugledni riječki trgovac, kupio je (1843) od braće Fridrika i Franciska Thierryja gospoštiju Kastav i zahvaljujući njemu Mijat Sabljar uspio je prepisati Tomičićev prijepis Zakona grada Castua od letta 1400 iz 1759., koji je poslije objavio i Franjo Rački. Nakon ukaza bana Josipa Jelačića o ukidanju kmetskih odnosa (1848) Kastav je postao slobodnom općinom, a u Rijeci se i Senju kao trgovac, brodovlasnik, društv. djelatnik i dobročinitelj osobito isticao Ivan Antun (1806–1865).

LIT.: A. Polić, Ivan Antun barun Vranyczany-Dobrinović, Sušak 1878; I. Dorčić, M. Tomašić, Kastav i Kastavština u prošlosti i sadašnjosti (Spomenica), Samobor 1931.

I. Jurković

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Vranyczány (Vranycany-Dobrinović, Vragnizan, Vranyczany, Vranicani, Vranjican). Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/vranyczany-vranycany-dobrinovic-vragnizan-vranyczany-vranicani-vranjican->.