Brtonigla

traži dalje ...

Brtonigla (tal. Verteneglio), naselje kraj Buja (45°23′N; 13°38′E); 827st. (2001); sjedište općine. Nalazi se u brežuljkastu krajoliku, na 141m visokom uzvišenju, uz cestu Buje – Novigrad. Stanovnici se bave poljoprivredom na plodnim površinama u okolici, osobito povrtlarstvom, vinogradarstvom, vinarstvom (vinske ceste), a u novije se doba razvija seoski turizam, obrt i sitno poduzetništvo. Područje je bilo naseljeno već u prapovijesti (gradinska naselja), pa i B. ima gradinsko obilježje. Mnogobrojni su nalazi iz rim. doba (grobovi, ostatci građevina, natpisi), ali pretpostavka o postojanju rim. naselja Hortus Niger nije ničim utemeljena. U sr. vijeku ondje se nalazio benediktinski samostan sv. Martina, oko kojega se oblikovalo naselje. Benediktince su od XV.st. zamijenile augustinske redovnice; samostan je napušten u XVII.st. Naselje se 1234. spominje kao Ortoneglo, a već tada su doseljeni stanovnici iz Pazinske knežije. U XIII.st. B. je pripadala momjanskim feudalcima, a u XIV.st. došla je pod vlast Venecije. Novi val dobjeglica iz Dalmacije naselio se u XV–XVI.st., u sklopu mlet. politike revitalizacije opustjele zemlje. Kuga u XVII.st. ponovno je smanjila broj st., nakon čega je zabilježen i treći val doseljavanja. Župna crkva sv. Zenona izgrađena je u neobaroknom slogu 1862. na mjestu starije iz 1480. Postoje još crkve sv. Roka (XIV.st.), Blažene Djevice Marije na groblju (XVI.st.) i Svih Svetih (XIX.st., na mjestu starije).

LIT.: E. Predonzani, Piccola storia di un piccolo paese. Verteneglio–Trieste 1968.

R. Matijašić

ilustracija
BRTONIGLA

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Brtonigla. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 30.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/brtonigla>.