Arheološki muzej Istre (AMI)

traži dalje ...

Arheološki muzej Istre (AMI), specijalizirana muzejska ustanova, osnovana 3.VIII.1902. u Puli kao Gradski muzej (Museo Civico), koja je 6.X.1930. postala Kraljevskim muzejom (Regio Museo dellʼIstria), a od 15.IX.1947. djeluje kao Arheološki muzej Istre. Tijekom cijeloga XIX.st. bilo je pokušaja osnivanja muzeja u Puli, ali pokušaj nije odmakao dalje od zbirke kamenih spomenika u Augustovu hramu (poslije u Areni). Ideja je ostvarena kad su započela arheol. istraživanja u Nezakciju kraj Valture, kojima su dobavljene goleme količine sitne arheol. građe. Tada je za Muzej namijenjena zgrada na Usponu sv. Stjepana, a za prvoga ravnatelja imenovan je → B. Schiavuzzi (1902–05). Naslijedili su ga → A. Puschi, Umberto Dusatti i G. E. Pons, pa ponovno Schiavuzzi (1917–29). Tijekom 1920-ih pripremalo se osnivanje novoga drž. arheol. muzeja, te se tražio i novi smještaj. U listopadu 1930. svečano je otvorena nova izložba u zgradi bivše njem. gimnazije iza Dvojnih vrata, a dužnost v. d. ravnatelja preuzela je → B. Forlati Tamaro, nakratko → Camillo De Franceschi, te → M. Mirabella Roberti (1935–47). Po odlasku anglo-amer. voj. uprave, Muzej je preuzeo → B. Baćić, reorganizirao ga i sa suradnicima postavio temelje suvremene muzeološke i arheol. ustanove. Ravnatelji su nakon Baćića bili → B. Marušić (1967–78), Vesna Girardi-Jurkić (1979–91), Robert Matijašić (1991–94), Željko Ujčić (1996–2001) i Kristina Mihovilić (1995. i od 2002). U Muzeju djeluju tri odjela (prapovijesni, antički, srednjovjekovni), knjižnica, pedagoška služba, preparatorska radionica te prodajna i opća služba. Muzej čuva, obrađuje, dokumentira i izlaže arheol. građu s područja Istre, glavnina koje je iz Pule i njezine okolice. Arheol. istraživanja provode se po cijeloj Istri, prema potrebi i mogućnostima, a tijekom povijesti pojedini su se segmenti neravnomjerno razvijali. Zasnovan na građi iz Nezakcija, Muzej je do 1930-ih ugl. pokrivao pulsko područje. Između I. i II.svj. rata uglavnom je stagnirao, a ponovno je procvao nakon II.svj. rata. Tada je prikupljena golema dokumentacijska građa o topografiji cijele Istre. Istraživanja su isprva bila skromna opsega, a s valom turističke izgradnje pojačan je i intenzitet zaštitnih arheoloških istraživanja u primorskome pojasu (Červar, Sorna, Katoro). Osobitu brigu Muzej je posvetio spomenicima i lokalitetima na Brijunima. U prapov., ant. i srednjovj. arheologiji Istre izmjenjivala su se intenzivnija terenska istraživanja s razdobljima kabinetske obradbe rezultata, iza kojih je slijedila prezentacija u obliku izložbi. Stalni postav otvoren je početkom 1970-ih, a 1990-ih djelomice je osuvremenjen. Djelatnici muzeja sudjelovali su i u osmišljavanju, kreiranju i postavljanju stalnih izložbi i zbirki u drugim istar. muzejima i lapidarijima, pogotovo 1950-ih i 1960-ih godina. Muzej priređuje i povremene tematske izložbe, koje razmjenjuje i s drugim arheol. muzejima u zemlji i inozemstvu. Osobito je zapažena bila izložba Arte e archeologia dell᾽Istria, koju je Muzej postavio 1985. u Veneciji, Veroni i Miljama. Muzej objavljuje znan. časopis → Histria Archaeologica (od 1970.), monografski niz knjiga (Monografije i katalozi) i povremene publikacije.

LIT.: R. Matijašić, Arheološki muzej Istre u Puli 1902–1982, Histria Archaeologica, 1982–83, 13–14; Bibliografija 1947–1987, Histria Archaeologica, 1988, 19.

R. Matijašić

ilustracija
ARHEOLOŠKI MUZEJ ISTRE, - postav zbirke iz željeznoga doba
ilustracija
ARHEOLOŠKI MUZEJ ISTRE, zgrada (gore);

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Arheološki muzej Istre (AMI). Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/103>.