Hrvatsko-slovenska narodna stranka

Hrvatsko-slovenska narodna stranka (HSNS; poslije Jugoslavenska narodna stranka), politička organizacija Hrvata i Slovenaca u Istri 1884–1926. U nazočnosti zastupnika Augusta Jenka, Antuna Križanca, V. Zamlića, M. Laginje i V. Spinčića održana je 10.I.1884. osnivačka sjednica Hrvatsko-slovenskoga kluba zemaljskog istarskoga sabora, koji je trebao usklađivati polit. rad hrv. i slov. zastupnika. V. Zamlić bio je izabran za predsjednika, A. Jenko za tajnika. Ujedno je to i godina nastanka HSNS, u čijem su organizacijskom oblikovanju, uz već spomenute političare, sudjelovali i hrv. zastupnici D. Vitezić, M. Mandić te M. i D. Trinajstić. HSNS nije postojao kao čvrsta polit. organizacija, već samo kao izborna koalicija hrv. i slov. političara. Pravi se polit. rad do 1902., kada je u Pazinu osnovano Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri, odvijao kroz tršćansko društvo → Edinost. Predsjednik Kluba 1889. postao je M. Laginja, a tajnik M. Mandić, što je označilo novu »kroatističku« orijentaciju hrv. zastupnika i cjelokupne politike → hrvatskoga narodnoga preporoda u Istri. Prve prave nesuglasice između liberalne i klerikalne struje unutar HSNS nastale su tek poslije 1890. Sukobima oslabljena stranka doživjela je poraz na izborima 1901., ali, oporavivši se, nakon promjene izbornoga zakona i uvođenja općega neposrednoga i tajnoga prava glasa, neočekivano je pobijedila na izborima za Carevinsko vijeće 1907. Do 1914. HSNS se zauzimao za osnivanje zadruga i kreditnih ustanova, smanjenje poreznog opterećenja i tzv. ezonera, za poboljšanje poljodjelstva, izgradnju željezničke i cestovne mreže, podupiranje brodogradnje, obrta i trgovine, te za stvaranje hrv. i slov. kapitala. Zastupala je ravnopravnost naroda, suradnju među južnosl. narodima, ujedinjenje Istre s ostalim južnosl. zemljama i suradnju s Talijanima u Istri. Inzistirala je na ravnopravnosti hrv. jezika u svim tijelima uprave i vlasti u Istri, osnivanju hrv. i slov. osnovnih, srednjoškolskih i visokoškolskih ustanova te podržavala hrv. i slov. tisak i osnivanje čitaonica i kulturno-umj. društava.

Organizirana politička, uglavnom propagandna, aktivnost HSNS-a nakon I. svj. rata započela je skupštinom Edinosti 3. VIII. 1919. Tada je donesena odluka o zajedničkom nastupu svih hrv. i slov. građanskih stranaka i udruga na okupiranom području. HSNS nije imao čvrstu stranačku organizaciju s razgranatom mrežom sekcija, već je snagu crpio iz golemoga broja simpatizera, koje je vodio mali broj nacionalno svjesnih aktivista (narodnjaci). Odnos HSNS prema tal. socijalistima i komunistima došao je poslije na rub netrpeljivosti zbog internacionalizma i zbog toga što su joj oni preuzimali seljačka i radnička udruženja. Svećenik Ivan Rejc, vođa klerikalne struje, predstavio je 10. VI. 1920. program kršćanskih socijalista koji je, prema njegovu mišljenju, trebao biti odgovor na aktualnu polit. situaciju. Bit programa bila je u tome da se socijalistima ne prepusti monopol u borbi protiv kapitalizma, jer bi oni time dobili velik broj pristaša među radništvom i seljaštvom, koje bi trebalo zaštititi od komunizma. U programu je podržan zahtjev za autonomijom Istre. Program je 1921. upotpunjen u gospodarskom dijelu te je s njim HSNS u svibnju izašla na parlamentarne izbore kao koalicija hrv. i slov. građanskih stranaka u izbornim okružjima Goričkoj, Trstu i Istri. Pritom se prvi put javlja pod nazivom JNS sa znakom lista i grančice lipe. Stranka je po snazi i broju simpatizera bila vodeća u Istri, no na tim je izborima, kao i na općinskima 1922., zbog faš. pritiska i mnogobrojnih nezakonitosti osvojila drugo mjesto iza Istarskoga nacionalnoga bloka, koalicije tal. stranaka. U tal. parlamentu osvojila je jedno zastupničko mjesto (Josip Wilfan ustupio je svoje glasove u Istri U. Stangeru). Podvojenost na liberalnu (J. Wilfan, Eduard Slavik, E. Besednjak, Ante Iveša, U. Stanger, M. Vratović) i klerikalnu struju (I. Rejc, Virgilij Šček, Josip Bitežnik, B. Milanović) nikada nije bila prevladana. Klerikalna struja tiskala je svoje novine → Pučki prijatelj, a liberali su kao odgovor na to počeli izdavati Staru našu slogu. JNS se posljednji put pojavila na izborima 1924., kada su za zastupnike izabrani J. Wilfan i E. Besednjak. Zbog zabrane nefašističkih stranaka i polit. društava 1926. vodstvo i pristaše svoju su djelatnost nastavili u ilegali.

D. Dukovski