Konzul, Stipan Istrijan (Stjepan Istranin)

Konzul, Stipan Istrijan (Stjepan Istranin), protestantski pisac i prevoditelj (Buzet, 1521 – kraj Željeznoga u Gradišću, oko 1579). O njegovu školovanju ne zna se ništa. Sred. 1550-ih bio je glagolj. svećenik u središnjoj Istri, ali je pristao uz protestantizam, pa je 1549. morao napustiti svoju župu u Starome Pazinu i otići u progonstvo, najprije u Sloveniju, a 1552. preselio se u Njemačku k Primožu Trubaru te nekoliko mjeseci s njim živio u Kemptenu. Potom se 1553. zaposlio kao učitelj pjevanja u Regensburgu, a 1557. priključio se Trubarovu projektu izdavanja slov. i hrv. protestantskih knjiga (što ga je podupirao i → P. P. Vergerio ml.), te je počeo prevoditi neke njegove spise na hrv. jezik, koristeći se glagoljičkim pismom. Slov. protestanti na čelu s Antunom Dalmatinom, kojega je vjerojatno poznavao još iz Istre, pozitivno su ocijenili njegove prijevode, držeći kako su tekstovi razumljivi na širem području Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Srbije, čak do Carigrada. K. se vratio Trubaru, koji je upravo tada s Ivanom Ungnadom u Urachu ustrojavao Biblijski zavod za izdavanje protestantskih knjiga. Organizirao je rad tiskare u Urachu, koja je djelovala 1561–65., te je s Antunom Dalmatinom, koji mu se pridružio, prema Trubarovim tekstovima tiskao početnicu, Tabla za dicu (1561), Katehismus (1561), a zatim Novi zavjet na hrv. jeziku: Prvi del novoga testamenta (1562) i Drugi del novoga testamenta (1563). Nakon tiskanja prvoga dijela između njega i Trubara izbile su nesuglasice oko kvalitete prijevoda, pa je njihova suradnja prestala. K. se u studenome 1562. uputio u Istru zajedno s → J. Cvečićem, posjetio je mnogobrojne istomišljenike u Sloveniji i Istri pokazujući svoje prijevode i knjige te nastojeći dobiti moralnu i novčanu potporu za rad tiskare. Nakon povratka u Njemačku K. je obišao mnoge gradove u kojima je također tražio novčanu potporu. Tada su u tiskari izrađivali ne samo glagoljske, nego i ćir. i latiničke knjige, pa i na tal. jeziku. Međutim, nakon Ungnadove smrti potkraj 1564. tiskara više nije imala pokrovitelja, pa su 1565. tiskane samo dvije knjige, jedna hrvatska i jedna talijanska. Dolaskom nadvojvode Karla na vlast u unutar. Austriji 1564., počeo je u Štajerskoj, Koruškoj, Goričkoj i Primorju te u Pazinskoj knežiji progon protestanata i spaljivanje njihovih knjiga. Tiskara je ubrzo zatim zatvorena, a K. se 1566. vratio u Regensburg, gdje je ponovno radio kao učitelj glazbe. Ondje je s Antunom Dalmatinom izdao latiničku Postillu (1568), a ubrzo potom obojica su se preselila u Gradišće, gdje su netom doseljenim hrv. izbjeglicama pred Osmanlijama propovijedali protestantizam.

LIT.: J. Bratulić, Stipan Konzul Istrijan, Buzetski zbornik, 1977, 2 (isto u: Izazov zavičaja, Pula 1990); A. Jembrih, Stjepan (Stipan) Konzul i njegovo djelo u kroatističkim istraživanjima 20. stoljeća, Buzetski zbornik, 2002, 28; isti, Glagoljski Novi testament (1562) Antuna Dalmatina i Stipana Konzula, ibid., 2003, 29.

R.