Pulska biskupija

Pulska biskupija (lat. Dioecesis Polensis), katoličko crkveno upravno područje u Istri sa sjedištem u Puli. Sufragan je Riječke metropolije. Potječe vjerojatno iz IV.st., o čemu svjedoče graditeljski ostatci (katedrala građena na mjestu prvotne bogomolje iz IV.st., poslije proširena), iako o njoj nema pov. potvrda u pisanim spomenicima sve do VI.st., kada se spominje prvi poznati biskup, Antonius (oko 510–545). Legenda koja govori o mučeništvu sv. Germana oko 290. u Puli svjedoči o nazočnosti kršćana na tom prostoru, pa i o mogućem postojanju biskupije. Izvorno je biskupijsko područje zahvaćalo južnu Istru od Limskoga zaljeva do Raškoga zaljeva. No, u sjeverozap. području toga dijela Istre utemeljena je u V–VI.st. → Cissanska biskupija. Ona je u VIII.st. nestala, a njezino je područje pripalo Porečkoj biskupiji. Pulskoj su biskupiji 1028. pripojena područja liburnijske Istre, labinski i riječki arhiđakonat. No, potonjom je mletačko-austrijskom drž. granicom u tom dijelu Istre (uspostavljenom u XV.st.) taj dio biskupijskoga prostora potpao pod austr. upravu, a biskupima je u njemu bila otežana provedba jurisdikcije (morali su npr. za redovite apostolske vizitacije tražiti suglasnost austr. vlasti). Iako se Pula u sr. vijeku pa sve do XIX.st. nije razvijala (ugl. zbog nezdrava podneblja) i nije rastao broj njezinih stanovnika, u gradu i okolici podignuto je mnogo samostana i crkava. Granice biskupije usklađene su s drž. granicama 1788. nagodbom, koju je potvrdio papa Pio VI. Pri tom je dio biskupije pod austr. vlašću pripao novostvorenoj Gradiškoj biskupiji (sjedište Gradisca) – potom Tršćanskoj, a Rijeka Modruškoj biskupiji. Do XIII.st. biskupija je bila sufragan Akvilejske metropolije, a potom Mletačke. Bulom pape Leona XII. (Locum Beati Petri) od 30.VI.1828. Pulska i Porečka biskupija ujedinjene su u osobi jednoga biskupa, ali su obje stolice i dalje postojale te je nova biskupija nazvana → Porečkom i pulskom. Kronotaksa pulskih biskupa prilično je čvrsto uspostavljena već od VI.st., a poznata su 84 biskupa. Nakon dolaska Pule pod mlet. vlast, i biskupi su pretežno bili iz mlet. pokrajina Italije. Znamenitiji su pulski biskupi: u XVI.st. A. Averoldi, G. B. Vergerio, A. Elio, braća Claudio (1582–1605) i Cornelio Sozomeno (1605–18), podrijetlom iz Nikozije na Cipru; u XVII. i XVIII.st. M. Badoer, B. Corniani, G. M. Bottari, G. A. Balbi i Francesco Polesini. Posljednji pulski biskup prije ujedinjenja s Porečkom biskupijom bio je I. D. Juras.

R. Matijašić