Porečka i pulska biskupija
traži dalje ...Porečka i pulska biskupija (lat. Dioecesis Parentina et Polensis), katolička biskupija, crkvena upravna jedinica, sufraganska Riječkoj nadbiskupiji. Nastala je ujedinjavanjem → Porečke biskupije i → Pulske biskupije 9.V.1830., na osnovi bule pape Leona XII. Locum beati Petri od 30.VI.1828. Temeljem bule pape Pavla VI. Primis saeculi od 15.X.1977. utvrđena je 8.I.1978. u današnjim granicama, koje se (osim u dijelu sjev. Ćićarije, gdje župe Dane i Vodice pripadaju Riječkoj nadbiskupiji) podudaraju s granicama Istarske županije. Sjedište joj je u Poreču i u Puli, a podijeljena je na devet dekanata: Buzetski (15 župa), Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (18), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (8), s ukupno 134 župe. Obuhvaća površinu od 2839 km², i ima 201756 stanovnika, od kojih su 163793 katolici (prema popisu 1991). Drži se da je Porečka biskupija najstarija u Istri (sredina III.st.). Izvorno je obuhvaćala područje parentinskog agera, a poslije je proširena na rovinjsko područje. Austrijsko-mletačkom nagodbom granica je usklađena s tadašnjom drž. granicom. Pulska biskupija nastala je potkraj III.st., a izvorno je obuhvaćala pulski ager, tj. juž. Istru. U XI.st. pripali su joj Labinski i Riječki arhiđakonat, a potkraj XVII.st. riječko područje pripalo je Tršćanskoj biskupiji te odmah potom Modruškoj. P. i p. b. obuhvaća i teritorij povijesnih biskupija u Cissi (→ Cissanska biskupija, VI–VIII.st.), Pićnu i Novigradu. → Pićanska biskupija spominje se od 524., a obuhvaćala je središnju feudalnu Istru, poslije Pazinsku knežiju. Ukinuta je 1788., a njezino je područje pripojeno Tršćanskoj biskupiji. Novigradska biskupija djelovala je od 520. do 1828., a 1831. bila je pripojena Tršćanskoj biskupiji, a obuhvaćala je malo područje sjeverozap. Istre oko Novigrada i (neko vrijeme) Umaga. Od Tršćanske su biskupije odvojeni dijelovi koji su nakon 1945. došli pod suverenitet Jugoslavije. Tada je osnovana Pazinska → apostolska administratura, slov. dio koje je 1951. pripojen Koparskoj biskupiji, a hrvatski dio 1977. Porečkoj biskupiji. Biskupi Poreča i Pule od 1827. bili su Antonio Peteani (1827–57), → J. Dobrila (1857–75), I. N. Glavina (1878–82), Alojzije Marija Zorn (1882–83), → G. B. Flapp (1884–1912), → T. Pederzolli (1913–41) i → M. R. Radossi (1941–47). Apostolski administratori bili su → M. Toroš (1947–49) i → D. Nežić (1949–60), koji je 1960 –84. bio biskup, a sljedeći biskupi bili su Antun Bogetić (1984–97) i Ivan Milovan (od 1997).
LIT.: D. Nežić, Istarska crkva jedna, Poreč 1978; M. Bartolić, I. Grah (priređivači), Crkva u Istri, Pazin 1999; D. Nežić, Iz Istarske crkvene povijesti, Pazin 2000.
M. Bartolić
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.
Porečka i pulska biskupija. Istarska enciklopedija (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://istra.lzmk.hr/clanak/porecka-i-pulska-biskupija>.