apostolska administratura

apostolska administratura (lat. administratura apostolica), u Katoličkoj crkvi, posebna uprava nad biskupijom ili nad određenim dijelom biskupije. Uspostavlja se u izvanrednim prilikama, najčešće u slučaju biskupove spriječenosti da obavlja pastirsku dužnost ili njegove smrti, i u određenim crkvenopravnim te državnopravnim, nac. i polit. okolnostima, a kada nisu stečeni uvjeti za osnutak samostalne biskupije. U ime Svetoga Oca administraturom upravlja apostolski administrator (lat. administrator apostolicus), koji može imati prava rezidencijalnoga biskupa. Imenuje ga papa i njemu je odgovoran, a ovlasti mu se određuju prigodom imenovanja. Nakon Pariških mirovnih ugovora (1947) na području jugosl. dijela Tršćansko-koparske biskupije osnovana je posebna apostolska administratura. Njezin prvi upravitelj bio je Franc Močnik (15.IX. – 25.XI.1947) sa sjedištem u Solkanu, no on je već 12.X.1947. bio prognan u Italiju. Administraturi su pripali hrv. dekanati Pazin, Pićan, Kršan, Buzet i Oprtalj, te slov. dekanati Postojna i Sežana. Trst i okolica (Zona A) te Kopar s okolicom, manji dio sežanskoga dekanata, Novigrad, Umag i cijela Bujština (Zona B) pripadali su Tršćansko-koparskoj biskupiji (→ A. Santin). Prvim vršiteljem dužnosti apostolskoga administratora kao namjesnik sa sjedištem u Pazinu bio je imenovan → D. Nežić 21.XI.1947., koji je nakon tri mjeseca imenovan punopravnim administratorom Pazinske apostolske administrature. Slov. dio Tršćansko-koparske biskupije 1.IV.1951. preuzeo je ljubljanski biskup Anton Vovk, koji od 21.IV.1951. administrira i dijelovima Riječke biskupije u okviru Slovenije (dekanati Hrušica, Trnovo i dio župe Jelšane); njima su do tada upravljali Karel Jamnik (22.III.1947 – 3.XI.1949), župnik i dekan u Trnovu pri Ilirskoj Bistrici, i Josip Srebrnič (10.XI.1949–21.IV.1951), krčki biskup. Nakon → Londonskoga memoranduma (1954) bivšu Zonu B preuzimaju administratori D. Nežić (cijeli umaški dekanat i dijelove Bujštine) te slov. dio A. Vovk (13.X.1954–28.IX.1955), potom Mihael Toroš (do 12.VII.1961), Albin Kjuder (do 17.VII.1964), koji preuzima i slov. dio Riječke biskupije, i Janez Jenko (do 21.XII.1964). Promjenom međurepubličkih granica crkv. jedinice Pregara, Gradin i dijelom Topolovec pripale su 1956. Sloveniji, ostavši crkveno u Pazinskoj administraturi do 1977. D. Nežić upravljao je, nakon M. Toroša (15.IX.1947 – 30.XI.1949), i Porečko-puljskom biskupijom (1949–60) te postao 1960. i njezinim rezidencijalnim biskupom. Dekretom papinske konzistorijalne kongregacije osnovana je 21.XII.1964. jedinstvena Apostolska administratura za Slovensko primorje (apostolski administrator Janez Jenko) koja je obuhvaćala slov. dijelove Goričke nadbiskupije, Tršćansko-koparske i Riječke biskupije. Papinskom bulom Prvih stoljeća (Prioribus saeculi) 17.X.1977., u skladu s → Osimskim sporazumima (1975), ukidaju se sve apostolske administrature u Istri te se uređuju granice novih biskupija Tršćanske, Koparske, Porečke i Pulske te Riječke.

LIT.: D. Nežić, Od apostolske administrature u Pazinu do jedinstvene biskupije u Poreču (1947–1978), Pazin 1988; M. Vogrin, Koprska škofija po letu 1945, Acta Histriae (Kopar), 2001, 1.

M. Bartolić, M. Vogrin