Flapp (Flap), Giovanni Battista (Gian Battista, Gianbattista, Ivan Krstitelj)

Flapp (Flap), Giovanni Battista (Gian Battista, Gianbattista, Ivan Krstitelj), biskup (Kormin, tal. Cormons kraj Gorice, 18.IV.1845 – Poreč, 27.XII.1912). Studij teologije završio je u Gorici, gdje je 1868. zaređen za svećenika i zatim bio odgojiteljem i profesorom u goričkome malom sjemeništu. God. 1870–73. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i stekao doktorat iz teologije. Potom je u Gorici bio katedralnim vikarom i duhovnikom u teološkom sjemeništu, u kojem je također predavao crkv. pravo i povijest Crkve, a od 1875. bio je također prosinodalnim ispitivačem i sucem crkv. suda. God. 1880–84. uređivao je nadbiskupski mjesečnik Folium periodicum Archidioecesis Goritiensis, u kojem je i objavljivao članke. God. 1882. izabran je za zastupnika svećenstva u pokrajinskoj skupštini. Car Franjo Josip I. imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom, a papa Lav XIII. potvrdio je to imenovanje. Biskupsku posvetu primio je u Gorici, a posebno je bio ustoličen u Poreču i posebno u Puli. U Kopru je 1886. kupio i dao urediti zgradu za malo sjemenište, te pitomcima omogućio polaženje drž. talijanske gimnazije, što je, zbog opasnosti od odnarođivanja hrv. đaka i širenja tal. iredentizma, izazvalo negodovanje hrv. svećenika i političara. Brinuo se za obnovu porečke bazilike (Eufrazijane) i pulske katedrale. God. 1894. pokrenuo je, nakon desetogodišnjega prekida, tiskanje biskupijskoga mjesečnika Folium Dioecesanum Parentino-Polensis, a 1896. uveo je u biskupiju Udrugu svećenika klanjatelja (adoratora). Svećenicima je branio čitanje polit. novina, čak i Našu slogu, ali im je redovito objavljivao i preporučivao molitvenike i nabožne knjige na hrv. i slov. jeziku, te kat. tisak. U hrvatsko-tal. župama propovijedao je na obama jezicima i u krizmanika provjeravao vjersko znanje na njihovu materinskom jeziku, pa su ga zbog toga 1896. napali tal. i potalijančeni vjernici u Motovunu i Vižinadi te tal. tisak. Snažno su prosvjedovali također hrv. vjernici, svećenici i tisak nakon što je 1901. proveo odluku Kongregacije za bogoslužje iz 1898. o ukidanju pjevanih dijelova u bogoslužju na hrv. jeziku, tzv. šćaveta (glagolj. liturgije na pučkoj čakavštini). Papa Lav XIII. imenovao ga je 1902. kućnim biskupom asistentom.

LIT.: Status personalis et localis, Poreč 1897; F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, AMSI 1909, 26; Folium Dioecesanum Parentino-Polensis, 1913; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II, Pazin 1973; R. Ritzler, P. Sefrin, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, VIII, Padova 1978.

I. Grah