Sabor čakavskog pjesništva

Sabor čakavskog pjesništva, jedna od priredaba → Čakavskog sabora i njegov izravni institucijski prethodnik. Osnovala ga je skupina kult. i prosvj. djelatnika iz Žminja, Rovinja, Pule i Zagreba. Članovi Inicijativnog odbora bili su: Gaetan Čekić, Zvane Črnja, Miha Debeljuh, Ivo Erman, Marin Franičević, Mario Hrelja, Tone Krajcar, Drago Kresina, Marijan Mačina, Mirko Paulinić, Petar Radovan, Ive Rudan, Šime Vučetić, Slavko Zlatić i Vilma Zohil. Prvi predsjednik bio je Mirko Božić, a potpredsjednik Zvane Črnja.

Osnivačka skupština održana je 8. VI. 1969. u Žminju, gdje je iste godine održan i prvi Sabor čakavskog pjesništva (SČP), kojemu su program činili znan. skup o čak. poeziji, pjesnički recital i nastupi hrv. i tal. folklornih skupina, te natječaj za najuspjelije rukoveti čak. poezije. Sudionici prvoga znan. skupa u sklopu SČP-a 1969. bili su: Dalibor Brozović, Z. Črnja, Marko Fotez, M. Franičević, I. Jelenović, Mario Kalčić, Ivan Katušić, Ive Mihovilović, Glorija Rabac--Čondrić, I. Rudan, M. Sinčić, D. Tadijanović i S. Zlatić. Među recitatorima bili su glumci: Neva Bulić, Marija Crnobori, I. Erman, Ivo Marjanović i Zorko Rajčić, a uz njih i amateri, mahom učenici iz Matulja, Pazina, Pule, Rijeke, Rovinja, Voloskog i Žminja. Te je godine predstavljena i tal. dijalektalna poezija. Prvih godina priređeni su znan. skupovi i objavljeni zbornici s temama: čak. poezija i čak. izraz, hrv. dijalektalna poezija, dijalekti u odnosu na modernu književnost, dijalektalna sastavnica u Krležinim djelima, zavičajna književnost u nastavi i dr.

SČP danas je tradicionalna priredba koja se održava na poč. lipnja u Žminju, Zad kaštela, gdje u natjecateljskom duhu i ozračju prijateljstva nastupaju najmlađi čak. pjesnici, školarci čakavčići, iz svih govorno i književno živih čak. područja hrv. priobalja od Istre do Dalmacije s otocima, te poneke čak. oaze u unutrašnjosti (npr. Lika). SČP je i susretište čakavaca s kolegama kajkavcima (Zlatar) i štokavcima (Cernik) iz drugih domovinskih krajeva. Osim njegovanja najstarije čak. jezično-knjiž. matice, najtrajniji rezultat SČP-a jesu tiskovine, tj. knjižice ili brošure stihova te autorske poetske zbirke. SČP je i prigoda za razmjenu metodičkih, didaktičkih i drugih iskustava pedagoških djelatnika i stručnjaka te voditelja knjiž. i dramskih sekcija, a u njemu su prve javne nastupe imali mnogi poslije zapaženi pjesnici. Zahvaljujući radu mnogih entuzijasta, pretežito prosvjetara, SČP u Žminju, uz Književni klub i časopis Istarski borac u Puli, najzaslužniji je za promicanje i razgranavanje knjiž. izraza mladih i najmlađih stvaralaca Istre i Hrvatske.

LIT.: M. Sinčić, Mala renesansa čakavskog pjesništva, Istarski mozaik, 1969, 5; isti, Vita, vita!, Čakavski sabor u Žminju, Dometi, 1970, 5; Z. Črnja, Pogled iz provincije, Pula, 1978; B. Biletić, Istarska čakavska anabaza – put k suvremenosti, Istra, 1989, 1–2; 30. obljetnica Čakavskog sabora (2000); isti, Čakavski sabor – nadinstitucija, Nova Istra, 2001, 1; D. Dukovski, Povijesno-psihološko okruženje Čakavskoga sabora, Nova Istra, 2001, 1.

B. D. Biletić