Čakavski sabor

Čakavski sabor, kult. udruga sa sjedištem u Žminju, koju čini savez od 21 katedre (pravne osobe): Buzet, Cres-Lošinj, Grobnik, Klana, Kostrena, Krk, Labin, Mošćenice, Novi Vinodolski, Opatija, Otočac, Pazin, Poreč, Rab, Rijeka, Roč, Ronjgi, Savičenta, Škrljevo, Zagreb i Žminj. Osnovan je 5.II.1970., u doba burnoga dijaloga o kult. prilikama u hrvatskom društvu te obilježavanja 25-obljetnice sjedinjenja Istre s maticom zemljom Hrvatskom, kada su se na svim razinama posebno analizirali rezultati razvoja Istre i specifične teškoće u gospodarskom i kult. životu. Prethodilo mu je osnivanje → Sabora čakavskoga pjesništva 8.VI.1969. Inicijator i gl. pokretač osnivanja Čakavskog sabora bio je književnik Zvane Črnja, gl. urednik časopisa Dometi u Rijeci. Č. s. organiziran je kao svojevrstan model samoupravnoga kult. projekta s elementima i obilježjima udruge građana, suprotstavljajući se unitarnim tendencijama, stavljajući u prvi plan reafirmaciju i revitalizaciju osobitosti čakavskoga govornog područja te potičući djelatnost i kreativnost na područjima kulture, stvaralaštva i znanosti. Svojim je djelovanjem osmislio i razriješio bitne nedoumice kult. politike u Istri. Upozorava na potrebu vrjednovanja prinosa Istre hrvatskoj i eur. kulturi te visoku kult., civilizacijsku i humanističku konstantu istar. elementa. Na tim se idejama i odrednicama temeljilo osnivanje katedara Čakavskoga sabora kao organizacijskog oblika djelovanja, pa Č. s. danas djeluje kao svojevrsna udruga svojih katedara. Na osnivačkoj skupštini 1970. za predsjednika je izabran Mirko Božić, u predsjedništvo su izabrani Ante Andraka, Kaetan Blečić, Vanda Ekl, Josip Hrvatin, Mario Hrelja, Vjekoslav Ivančić, Aleksa Ladavac, Josip Lazarić, Željko Marinac, Marijan Matković, Uroš Peruško, Ive Siljan, Antun Štifanić, Vojko Trs, Veseljko Velčić, Jure Vukasović i Slavko Zlatić, u glavni odbor Z. Črnja – gl. tajnik, Emilia Beltram, Albino Crnobori, Josip Diminić, Milovan Dragić, Josip Faraguna, Božo Jakovljević, David Kabalin, Mario Kalčić, Galiano Labinjan, Marijan Mačina, Rikard Perčić, Božo Peršić, Ive Rudan, Paškval Šverko, Vinko Tadejević i Vilma Zohil – tajnica. Čakavskim saborom u dosadašnjem djelovanju predsjedali su M. Božić (1970–74), Andre Mohorovičić (1974–82), V. Velčić (1982–86), Ema Derossi-Bjelajac (1986–90), Petar Strčić (1990–92) i A. Ladavac (od 1998). Črnja, koji je obnašao dužnost potpredsjednika ili gl. tajnika, bio je sve do kraja života 1991. glavnim pokretačem aktivnosti. One su imale širok raspon, a prema kategorijama obuhvaćale su kulturno-umj. programe, znan. skupove, izdavačke djelatnosti (zbornici sa znan. skupova, monografske edicije, antologijski izbori, dokumenti, edicija Istra kroz stoljeća), podizanje spomen-obilježja i akciju obnove Huma, te radne dogovore aktivista radi utvrđivanja i provedbe programa. Od početka su postavljeni visoki znan. i kulturno-umj. kriteriji, pa je tako već prvi program Čakavskoga sabora – Sabor čakavskog pjesništva u Žminju sadržavao definicije i spoznaje koje označavaju potpun teoretski zaokret u dotadašnjim gledanjima na čakavštinu i na pitanje hrvatske knjiž. sinteze u cjelini. Nekoliko velikih i važnih programa ostvareno je zahvaljujući nastojanjima cjelokupne organizacije Čakavskoga sabora, obično u suradnji s jednom ili nekoliko katedara, kulturnih ili dr. organizacija. God. 1974. i 1975. organizirani su, uz potporu JAZU, programi koji su nadišli vlastito vanjsko prigodno obilježje i učinci kojih u cjelokupnoj hrv. kulturi i znanosti traju i danas. Bili su to programi u povodu 500. obljetnice beramskih fresaka autora Vincenta iz Kastva (1974), obilježavanje 700. obljetnice Istarskoga razvoda i 400. obljetnice smrti Matije Vlačića Ilirika (1975), utvrđivanje i realizacija Aleje glagoljaša i dr. Veliko je postignuće izdavačke djelatnosti projekt edicije Istra kroz stoljeća, prihvaćen na izbornoj Skupštini Čakavskoga sabora 1977., a obuhvatio je niz istar. tema na kulturnom i znan. planu iz svih dijelova Istre i iz svih važnih razdoblja povijesti te sve njezine etničke i nacionalne kult. krugove i fenomene. To je dovelo do potrebe za klasifikacijom, sažimanjem i sintezom informacija i vrijednosti te za čuvanjem i predočavanjem takvih rezultata, i to u obliku enciklopedijsko-antologijske biblioteke. Do 2004. realizirano je 11 kola s ukupno 64 knjige. Katedra Čakavskoga sabora Grobnik izdaje Grobnički list, jedino glasilo u Hrvatskoj na čak. narječju, a pojedine katedre također imaju bogatu izdavačku djelatnost te priređuju stručno-znan. skupove i događanja: Buzetski dani, Grobnička jesen, Dani Matka Laginje – u Klani, Mediteranski kiparski simpozij u Labinu, Novljansko kolo, Pazinski memorijal, Naš kanat je lip u Poreču, kolonija Prijatelji Roča, Proljeće u Ronjgima i Matetićevi dani u Rijeci u organizaciji Ustanove »I. M. Ronjgov«, Sabor čakavskog pjesništva Žminj i dr. U Čakavskom saboru inicirane su ili započete djelatnosti koje su poslije bile upućene cjelokupnoj kulturnoj i društv. javnosti (savjetovanje o kult. prilikama u Istri u Poreču 1974) ili određenom krugu kult. i društv. subjekata (obnova Huma), a neke su preuzele druge organizacije. U okviru obilježavanja 30. obljetnice postojanja i rada Čakavskoga sabora u Žminju je 1999. uređena i otvorena Čakavska kuća, kao sjedište Čakavskoga sabora i mjesto događanja, s naglaskom na biblioteku Čakavijanu. Kult. radnici Istre, Rijeke, Hrvatskoga primorja i otoka, uključujući se najvećim dijelom od početka u programe Čakavskoga sabora, pridonijeli su vlastitom ujedinjavanju i stvaranju zavičajne kult. svijesti o zajedničkim vrijednostima i međusobnoj upućenosti. Č. s. znanstveno je valorizirao i prinos Hrvata i istar. Talijana razvoju kulture i civilizacije na tom našem području, vodeći se načelima multikulturalnosti i upozoravajući na to da je uloga Istre u hrv. kulturi bila mnogo veća nego što se prije mislilo, a istaknutim pojedincima i pravnim osobama za iznimne prinose u radu dodjeljuje priznanja: Plaketu »Marulić« i Povelju »Zvane Črnja«.

A. Ladavac