Jesenovik

Jesenovik, raspršeno naselje sjeverno od Kršana, na zap. padinama Učke, odn. na sjeveroist. rubu Čepićkoga polja (45°14′N; 14°10′E; 80m nadm. vis.); 59 st. (2001); općina Kršan. Nalazi se na cesti Šušnjevica–Kožljak i obuhvaća više zaselaka (Karlović, Surjani, Soldatići, Latkovići i dr.). Toponim J. u prošlosti se javljao u različitim inačicama (Jesenovica, Jesenović, Iessenovizza, Iessenovo). Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinova loza, povrće, žito) i stočarstvom (goveda, svinje, ovce). Mnogobrojni arheol. nalazi govore o nastanjenosti toga područja histarsko-liburnskim stanovništvom (blizina etničke granice). U sr. vijeku pripadalo je kožljačkoj gospoštiji. U XV–XVI.st. naseljeno je vlaškim stočarskim stanovništvom, koje je sa sobom donijelo romanski govor (→ istrorumunjski). Stradalo je u Uskočkom ratu na poč. XVII. st., a potom ponovno naseljeno. Romanička crkva sv. Kvirina (XIII–XIV.st.) kraj Latkovića jednobrodno je zdanje četvrtasta izduljena tlocrta s dvjema polukružnim apsidama. U XVI.st. obnovljeno je pročelje s profiliranim lukom iznad portala, što ga nose dva monolitna stupa s kubičnim kapitelima, te s preslicom na vrhu zabata. Na zidovima kora i apside nalaze se ostatci kasnogot. zidne slike Poklonstvo kraljeva majstora → Alberta iz Konstanza (XIV.st.). Glagoljska datacija (1507) uklesana je na kamen iznad prozora na juž. crkvenom zidu.

LIT.: B. Fučić, Izvještaj s puta po Istri 1949. godine, Ljetopis JAZU, 1953, 57; isti, Majstor Albert iz Konstanza u Brseču, Jesenoviku, Lovranu, Pazu i Plominu, Zagreb–Brseč 2000.

R. Matijašić, I. Matejčić