Leksikografski zavod Miroslav KrležaIstarska županija / Regione istriana
Istarska enciklopedija
ProjektAbecedarijTražilicaKontakt

Draguć, naselje u sred. Istri (45°20′N; 14°1′E; 359m nadm. vis.); 77st. (2001), 17km sjeveroistočno od Pazina. Leži kraj ceste Pazin–Buzet, iznad slijeva Butonige. Stanovništvo se bavi isključivo poljodjelstvom (vinova loza, masline, smokve, trešnje) i stočarstvom (goveda, svinje). Na brdu iznad Draguća (Stari D., 504m), ostatci su prapov. gradine. U rim. doba područje je bilo naseljeno, ali slabo romanizirano. Naselje je nastalo kao feud. kaštel na vrhu hrpta, oko XI.st., kada je u posjedu istarskih markgrofova. Spominje se 1102. u darovnici Ulrika II. (u obliku Dravuie), kojom prelazi pod vlast akvilejskoga patrijarha, a 1350. pripojen je Pazinskoj knežiji. Nakon mletačko-austrijskoga rata poč. XVI.st., D. je 1523. došao pod vlast Venecije. U njem. izvorima naziva se Dragutsch, a u mlet. izvješćima Draguchi. Bio je važna vojna točka u obrani mlet. granice prema Knežiji, a stradao je u Uskočkome ratu, kao i u epidemiji kuge odmah nakon njega. Na području kaštela u XV.st. sagrađena je župna crkva Sv. Križa (poslije je više puta obnavljana), a cijelo je dotadašnje podgrađe okruženo jedinstvenim zidinama s ugaonim kulama (izgradio mlet. providur F. Basadonna). Na gl. je trgu ispred crkve i bastiona općinski zdenac, općinska zgrada i fontik. Već tada se naselje počelo širiti prema jugoistoku, a tijekom XVIII. i XIX.st. dodatno je prošireno, kada je oblikovana cijela glavna uzdužna ulica s baroknim i klasicističkim bogatim kućama. U župnoj crkvi inventar je ugl. iz XIX.st. (mramorni oltar, oltarna slika → V. Trevisana). Na ist. je ulazu u naselje crkva Sv. krunice (Gospa od Ružara), izgrađena 1641. na mjestu ranije i više puta obnavljana, u kojoj su mnogobrojne umjetnine (rezbareni oltar s palom, kasnogotički kip Blažene Djevice Marije od Karmela, nekoliko drvenih retabla s likovima svetaca i više oltarnih slika). Grobljanska crkva sv. Elizeja, uz prilaznu cestu, romanička je građevina iz XII–XIII.st., s upisanom polukružnom apsidom i ravnim stropom, te preslicom na pročelju. Osobitost joj je koloristički efekt vanjskih zidnih ploha, dobiven naizmjeničnim slaganjem redova kamenja tamnije i svjetlije boje. Oltarni stup joj je rimski nadgrobni spomenik. Na zidovima su otkrivene i restaurirane romaničke zidne slike s jakim biz. ikonografskim utjecajem (poč. XIV.st.). Na zap. rubu hrpta naselja, izvan njega, crkvica je sv. Roka, s poč. XVI.st., pravokutna tlocrta, sa šiljasto-bačvastim svodom, preslicom na pročelju i trijemom iz 1565. Svi zidovi i svod prekriveni su zidnim slikama koje je izradio istar. slikar → Antun s Padove, tj. iz Kašćerge (glagoljski natpis iz 1529., lat. natpis iz 1537), spajajući pučki izraz s renesansnim oblicima.

LIT.: K. Horvat-Levaj, Gradovi-utvrde sjeveroistočne Istre. Građevni razvoj i problemi revitalizacije, Buzetski zbornik, 1988, 12.

R. Matijašić

First
Prev
Slika 1 od 5
Next
Last

DRAGUĆ – 1. panorama s crkvom sv. Elizeja
First
Prev
Slika 1 od 5
Next
Last