Edit (Edizioni Italiane)

Edit (Edizioni Italiane), izdavačka kuća tal. manjine, osnovana u Rijeci 1952. Nastala je odlukom Talijanske unije radi ujednačavanja, koordiniranja i usmjeravanja periodičnih izdanja, tiskarske i knjižarske djelatnosti te svih vrsta izdavačke djelatnosti na tal. jeziku. Ravnatelji su bili Elsa Sansa-Bradičić, Luciano Michelazzi, Valerio Zappia, Paolo Lettis (v. d.), Ferruccio Glavina, Ennio Machin, Ezio Mestrovich, Marinella Matić, Fabrizio Radin (v. d.) i Errol Superina. Prvo razdoblje djelovanja, do spajanja s dnevnikom La Voce del Popolo 1959., najplodnije je razdoblje, jer je tada ujedinjeno cijelo tal. izdavaštvo, a razvijene su, s 12 zaposlenih, mnogobrojne i raznolike inicijative. Na području periodičnih izdanja posebnu važnost imao je preustroj započet izlaženjem → Panorame i pridruživanjem časopisa → Il Pioniere (danas Arcobaleno) i → Scuola Nuova – Scuola Nostra. Nedostatak knjiga na tal. jeziku prisilio je E. da pokuša zadovoljiti neposredne potrebe, pa je tako tiskano oko 150 knjiga svih vrsta (klas. djela, dječje slikovnice, djela svj., tal. i jugosl. književnosti, polit. eseji pripadnika tal. manjine te gosp. i znan. eseji). Znatan je napor uložen i u objavljivanje novih škol. udžbenika, a mnogima su autori bili prosvj. djelatnici talijanske nac. skupine: Arminio Schacherl, → A. Borme, Ita Cherin, Maria i Corrado Iliasich, Vera Bureš, Giacomo Bensi i dr. Nakon spajanja s dnevnikom La Voce u novu novinsko-izdavačku kuću (1960), E. je djelovao u cilju preporoda talijanske nac. zajednice. Pokrenut je niz izdavačkih pothvata objavljivanjem djela pripadnika tal. nac. zajednice, novih škol. udžbenika i dr. knjiga u suradnji s različitim tal. izdavačkim kućama. Glavna je djelatnost bila usmjerena na komercijalni sektor, koji je trebao stvoriti preduvjete za ostvarenje prvih prihoda, kako bi se izbjegla isključiva ovisnost o vladinim poticajima. To je dovelo do prvih velikih i dugotrajnih novčanih poteškoća. Novi poticaj pojavio se na poč. 1990-ih, kad je promoviran Projekt Edit, koji je predviđao kompletnu tiskarsku opremu, dar tal. vlade, ali je više služio drugim izdavačkim poduzećima nego Editu. Nove poteškoće pojavile su se 1994. podržavljenjem Edita i njegovih izdanja, koja su praktično prešla u ruke Vlade RH, prouzročivši zaoštravanje unutarnjih odnosa i sukobe s novom Talijanskom unijom, osnovanom nešto prije toga. Spor je razriješen odlukom hrv. vlade iz rujna 2001. o dodjeli prava vlasništva nad Editom izravno Uniji.

L. Giuricin