glagoljični abecedariji

glagoljični abecedariji, popisi slova poredanih po ustaljenom redoslijedu. Utvrđeni je red iznimno važan jer su slova – prema grčkom uzoru – istodobno označavala i brojeve. Da bi ga zapamtili, glagoljaši su sastavljali posebne mnemotehničke azbučne molitve. Najstariji glagoljični abecedarij je nepotpuni Preslavski abecedarij (IX. st.), a na hrv. tlu Ročki glagoljični abecedarij. Uparan je na vodoravnu prečku jednoga od dvaju crvenih posvetnih križeva koji se, uz ostatke romaničkih zidnih slika, nalaze u crkvi sv. Antuna u Roču. Sastoji se od 34 slova zapisana u dva retka. Ročki abecedarij nastao je oko 1200., u razdoblju formiranja hrv. uglate glagoljice. Oka gotovo svih slova su uglata, poneka već izduljena, pravokutnog oblika. Postoji znak za nazal i prvi put u sustavu nekoga hrv. glagoljskog abecedarija, oba znaka za poluglas. Jat je na 26. mjestu s brojnom vrijednošću 800. Značenje Ročkoga abecedarija je u tome što je zapisan u živome glagoljaškom središtu, uvježbanom rukom, te u tome što pruža uvid u kanon razdoblja koje bi inače ostalo nerasvijetljeno.

Glagoljski abecedariji sa zidova crkve sv. Elizeja u Draguću (oko 1300) i crkve sv. Jeronima u Humu (XIII–XIV. st.) nisu potpuni. Nekoliko ih je iz crkava u Barbanu i Lovranu (XV/XVI. st.), među kojima su potpuna dva, nevješto napisana lovranska abecedarija (oko 1500), uparana u starije freske. Broj znakova smanjen je na 33 jer se za poluglas rabi samo jedan znak – tzv. hrvatski poluglas. U glagoljski su brevijar iz Bribira (1470) naknadno u Vinodolu unesena dva nepotpuna glagoljska abecedarija. U oba je jat na 26. mjestu s brojnom vrijednošću 800. Poslije to mjesto dijeli sa slovom št, dok mu ga, oko 1500. godine, ne prepusti (kao u glagoljskom abecedariju tiskanom u Veneciji 1527. i onom s početka glagoljskog Psaltira što ga je u Rijeci izdao modruški biskup Š. Kožičić). U kasnijim se abecedarijima sustav reducira na 32 znaka (npr. u protestantskom Table za dicu, Tübingen 1561. i u abecedariju Stjepana Konzula iz 1564). Jus je, ostavši bez fonološkog sadržaja, mijenjao oblik, a u XVI. st. izostavljen je iz abecedarija protestantskih izdanja.

Sustavi dvaju hrv. srednjovjekovnih pisama, → glagoljice i → ćirilice, mijenjali su se, slova su uvođena, napuštana ili preoblikovana, pa su abecedariji dragocjeno svjedočanstvo o sastavu azbuke, oblicima znakova, redoslijedu i brojnoj vrijednosti slova određenoga kraja i razdoblja. Rana i duga prisutnost glagoljice u Istri ostavila je tragove koji su omogućili naročito važne spoznaje o razvoju toga pisma na hrv. tlu.

LIT.: B. Fučić, Istarski glagoljski abecedariji, Istra 1980, 3–4; isti, Ročki glagoljski abecedarij, Slovo, 1976, 25–26.

V. Martinović