ćirilica, hrvatska

ćirilica, hrvatska (zap. ćirilica, bosančica, pismo hrvacko ili orvacko), jedno od triju pisama hrv. srednjovjekovlja koje je Hrvatima pristizalo u XI. i XII. st. južnim putem iz Makedonije te zadobilo osebujne morfološke i ortografske odlike. Na glagoljskim se natpisima s prijelaza XI. u XII. st. (Kninski i Plastovski ulomak, pronađeni kraj Knina, odn. Skradina) raspoznaju i ćirilička slova. Dokaz proširenosti hrvatske ćirilice do unutrašnjosti Istre jest → Supetarski ulomak (XII. st.), jedan od najstarijih glagoljskih spomenika u Istri. Pronađen je u Svetom Petru u Šumi. Njegov je prvi redak pisan ćirilicom, a drugi glagoljicom. Potkraj XV.st. pisar → Šimun Greblo bosančicom je napisao kolofon zbirke propovijedi Kvarezimal.

LIT.: B. Fučić, Supetarski ulomak, Slovo, 1988, 38.

V. Martinović